Hižica puna priča bila je u drugom susretu puna muzike. Ako kažemo da smo u gostima imale Denis Mikatović Jugovac i Dorijanu Čitar, je li to dovoljno za dočarati atmosferu?
Dvanaestoro djece u dobi  od 4 do 11 godina i malena Greta od godinu i pol kojoj je bilo zanimljivo samo dok se kantalo i pljeskalo, s nestrpljenjem su čekali što smo im prirpemile.
Denis i Dorijana zakantale su “na tanko i na debelo”. Ne zato jer bi jedna bila tanka, a druga debela, nego zato jer jedna pjeva tankim glasom, visoke tonove, a druga debelim glasom, niske tonove – tako je špjegala Denis. Potom su djecu naučile otpjevati na tanko i na debelo prvu strofu pjesme “Da bi znalo”.
Dubravka Stevanović je potom djeci uz kamin ispričala priču o šumskom zboru i orkestru.
Što je to zbor a što orkestar? Zbor su bila djeca dok su pjevala s Denis i Dorijanom a za orkestar trebaju instrumenti.

Ova zavičajna, istarska glazba izvodi se na nekim karakterističnim instrumentima. Jedan od njih je cindra – vrlo slična tamburici. Najpoznatiji instrument je, pak harmonika. Te su instrumente djeca načinila od papira u završnom dijelu susreta, rezerviranom za kreativan rad. Dubravka je pripremila stablo u obliku cindre s lijepim zelenim granama, koje će na završnoj izložbi u lipnju ponijeti sve te silne instrumente.

Susreti u prostoru Mjesnog odbora Fuškulin odvijaju se zahvaljujući financijskoj potpori  Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva za projekt Hižica puna priča, koji  DND provodi u partnerstvu s Gradskom knjižnicom Poreč.

DND