Sezone ili izvanredne akcije rezanja stabala na javnim površinama nerijetko prate i negodovanja ili barem upozorenja građana, a Glas Istre je jedna od dežurnih stanica za njih. Tako je i nedavno jedna Porečanka iz naselja Mate Balote upozorila na rezanje cedrova koji dijele naselje od frekventne županijske ceste Poreč – Novigrad i trgovačkog centra Lacop.

– Za sada su otpilili grane s jednog stabla, ali bojim se da će uskoro porezati i druge cedrove, a to nam je, osim zelenila i lijepog izgleda, bila i jedina zaštita od buke i plinova s ceste. Neki od njih imali su korijenje vani, ali ne znam da je baš potrebno srezati sva stabala, ispričala mi je tada građanka o dobro držećim cedrovima. Prekjučer smo se srele u gradu te mi je rekla da je vidjela obrazloženje gradske uprave, koja je navela da su to tražili sami stanari jer su stabla postala opasna za parkirane automobile, prolaznike i županijsku cestu. No, ona kao susjeda cedrova nije baš uvjerena u uvjerena. “Možda ih se ipak moglo spasiti”, kaže.

Nije ovo jedina priča.

Svake godine po nekoliko puta imamo prilike čuti pritužbe građana na rezanja velikih stabala – pinija, koje su zbog plitkog korijenja najčešća opasnost, ali i cedrova i borova. Jednom se u dopisništvo užasnuta javila jedna Njemica s porečkom adresom jer nije mogla vjerovati da su u vrijeme obnove porezani borovi oko vile Polesini, iako se to, gledano iz današnje perspektive, pokazalo dobrim rješenjem. Nedugo nakon toga jedna se stanarka žalila na rezanje cedra u starom gradu u ulici svetog Maura jer je bio lijep i velik, a bilo je ove zime i dosta pritužbi građana na rezanje borova i cedrova ispred hotela Rubin.

Rezanja stabala, pogotovo onih koji broje pola ili čak stoljeće, mnogi doživljavaju kao diranje u dio svakodnevice ili čak uspomene. S druge strane, šuma i nije primjerena urbanoj sredini kao što je Poreč. Poznat je i slučaj iz Kaštelira gdje se na čak dvije sjednice Općinskog vijeća raspravljalo treba li ili ne odrezati cedar ispred crkve u Labincima. Jer dok su neki tvrdili da smeta i uništava crkvu, drugi su govorili da je najlakše samo odrezati, te da jedno stablo od osamdeset godina zaslužuje da se njegovoj sudbini posveti malo više pažnje.

Sjećam se priče starijih kolega o jednoj davnoj zgodi kada je tada poznata porečka aktivistica za gradsko cvijeće, drveće i smeće, teta Nada Tripar u želji da zaustavi sječu jednog stabla u gradu doslovce stala ispred njega i spasila ga.

No, s druge strane neumoljiva je činjenica da nerijetko stabla s godinama prerastu svoj okoliš u skučenoj gradskoj jezgri tako da nema druge, nego odrezati ih. Je li s cedrovima u Baloti zaista tako moralo biti pitanje je, ali o tome je održana i javna rasprava i presuda je pala.

Vedrana Habereiter, Glas Istre