Je, istina je, morali bi se zapitati koliko nam je grad kvalitetno okićen u ovo blagdansko razdoblje. Pamtimo ona ne tako davna vremena kada su svi gradovi pa i naš, bili daleko kvalitetnije, sjajnije i raskošnije okićeni. Čak i one godine u kojoj smo svjedočili snijegu nakon 25 godina, grad je bio prilično raskošno okićen, premda su već tada postojali prvi znaci nadolazeće krize.
Pomalo svi svjedočimo da se već godinama u svim gradovima koriste iste šprance kićenja ulica i trgova. Treba li baš na tim stvarima štedjeti pitanje je koje zapravo retoričko, jer nema pravog odgovora. Vjerojatno smo svi kao djeca sa nestrpljenjem iščekivali blagdane da se divimo velikim okićenim borovima, svjetlećim željama za nadolazeću godinu. Pitanje je i kako djeca doživljavaju ove blagdane, koja zbog oskudnog kićenja svih gradova neće imati onaj pravi blagdanski ugođaj kojega smo svi imali kada smo bili mlađi.
No, u situaciji kada se sve administracije moraju nužno suočavati sa štednjom na svakom koraku, možemo reći i da je pohvalno što postoji briga i za kićenje trgova i ulica.
Iako bi se pravi blagdanski ugođaj mogao postići i sa relativno niskim troškovima organiziranjem dugotrajnijih blagdanskih sajmova poput onih kakvi se organiziraju u većim gradovima. Naravno, gradovi u Istri ne mogu se uspoređivati sa metropolama velikih regija, ali vjerojatno bi svi mi puno više uživali da na trgovima u gradovima možemo slušati živu svirku, popiti kuhano vino, djeca se sklizati na improviziranom sklizalištu na samom trgu…
Međutim, trebamo istini pogledati u oči i reći da zapravo problem nije u tome što gradovi nisu okućeni onako kako bi trebali biti, pogotovo gradovi zapadne obale Istre koji nose lente dugogodišnjih prvaka u turizmu i uređenju okoliša. Puno je veći problem u tome kako svi mi doživljavamo ove blagdane i što od njih očekujemo. Naime, sve je manje ljudi koje možemo sresti na ulicama, pogotovo međusobnih kvalitetnh druženja. Obiteljskih, prjateljskih i svih ostalih. Možda nam gradovi ne sjaje toliko kako bi trebali upravo zbog mraka koji je prisutan u svima nama. Ovo blagdansko vrijeme može nam poslužiti da iskreno kritički pogledamo godinu iza sebe i procjenimo koliko lampica zapravo svjetli u nama, ili koliko smo lampica svojom dobrotom upalili u drugima oko sebe. To je pravo pitanje.
Čak i kritika oskudne okićenosti grada nije vrh dobrote jer je i to zapravo način da povrijedimo ljude koji su uložili trud i vrijeme u taj rad.
Stoga se svi moramo zapitati jesmo li svojim ponašanjem u godini iza nas učinili da nam grad svjetli ili da tapka u tami naše vlastite sebičnosti.
Ponekad smo previše zaokupljeni svojim vlastitim problemima da bez osjećaja kajanja gazimo preko drugih kao da ih nema.
Ponekad sve podređujemo novcu, automobilima, skupom odjećom, tako da zaboravljamo da svijet neće biti ljepše mjesto za život ako svi budemo imali dovoljno novca ili dovoljno skupih automobila. Svijet će biti ljepši ako drugome pomognemo da kupi novi auto ili zaradi dovoljno novca koji mu osigurava stabilan život.
Tek tada će nam gradovi i ulice biti osvjetljeni, ako iz svakog čovjeka bude svjetlila dobrota, toplina, praštanje, nesebično davanje za druge. Tek tada nam neće trebati blagdanski ukrasi, jer će ukrasi biti ljudi.
Želim vam da u nadolazećoj godini odlučite ugasiti što manje lampica u drugima i da svojim ponašanjem upalite što više lampica u ljudima koje poznajete i koje ne poznajete.

zzlevak