Naprotiv, rotori su jedno od rijetkih dobrih prometnih rješenja, iako zbog njihove aktualne »ho-ruk« izgradnje lokalna vlast trpi i kritike jer manje proračunskog novca ostaje za druge potrebe građana.

Šteta što se godinama ranije, unatoč obrazloženim inicijativama i studijama, oklijevalo s njihovim uređenjem i novac trošio na glupe »pametne« semafore.

Problem povremenih »čepova« problem je po nekima potpuno pogrešne koncepcije porečke prometne križaljke.

Veliko parkiralište je do prije dvije godine imalo dva ulaza (sa suprotnih strana) pa je i opterećenje pristupnih prometnica bilo ravnomjernije. Već se sada treba početi ježiti na pomisao kakve će gužve biti kad se ovo parkiralište još poveća podizanjem kata.

K tome, nakon nedavne izgradnje rotora kod tržnice (ne baš potrebnog pa je pitanje koji je bio pravi razlog te investicije) zatvorena je veći dio dana spojna cesta između Partizanske i Mlinske ulice. Doduše, tu je prometnicu dobro zatvoriti za »običan« automobilski promet, jer siječe dva dijela tržnice, ali onda treba potpuno promijeniti način pristupa u centar – na Trg Joakima Rakovca (Cimare) – i izlaz iz njega.

Navodno su autori sadašnjeg rješenja namjerno zakomplicrali taj ulaz da bi odvratili vozače od stvaranja gužve u centru. Međutim, učinili su to samo iz dva pravca – iz Pazina i Novog Naselja, pa se s tim ništa nije dobilo osim veće gužve na Ulici Županije Somogy, Vukovarskoj, Partizanskoj i Mlinskoj.

Da, dobivene su i takve zavrzlame po kojima da bi netko autom iz Caprinijeve došao do Nove pošte, što je po ulicama razmak od 300-tinjak metara, mora napraviti đir veći od kilometra! Naravno, po centru, i time još više doprinositi gužvi.

Dobro je da se centar grada što više odtereti od automobilskog prometa, a sadašnja »krlžaljka«  jednosmjernih ulica i zabrana uopće tome ne doprinosi. Bilo bi bolje vratiti direktan ulaz automobilima Vukovarskom na Cimare, a na tom trgu ima dosta prostora za »izrotirati« vozila drugačijim sustavom jednosmjernih ulica razmjerno bezbolno ih »izbaciti« iz centra.

G.Prodan, Glas Istre