Dragi Naši čitatelji sanjam ja tako dijalog kod doktora, probudim se i suvereno odlučim poći negdje na kavu. Joj, vrti mi se u glavi, samo sada ne sanjam , budan sam.

Nakon jutarnje vrtoglavice, poslije par krugova po centru Grada nam Poreča, našao sam slobodne metre da se uparkiram, naručujem kavu.

Od 1982. godine pišem za lokalne medije ( i šire ) o Poreču iz Poreča. Te osamdesete su bile u onom sustavu "zlatne turističke godine", milijuni noćenja, milijuni turista, rekord do rekorda, gradili su se i rekonstruirali hoteli, "uvozilo" se na tisuće sezonskih djelatnika. Naravno, nije bilo sve idealno. Žluk kave, pa prvo što mi je na pameti: "PROMET".

Kava se tada, u novinarskim krugovima, pila kod Refika, u slastičarni preko puta Zagrebačke banke i Sveučilišta, a automobili su kružili i kružili, kao i danas. Tadašnje Izvršno vijeće Skupštine općine Poreč ( od Novigrada do Vrsara ) imalo je niz sjednica, sa točkama dnevnog reda o prometu, radne skupine za promet, redovite kontakte s milicijom, a sve je kao i danas dobijalo na intenzitetu pred turističku sezonu. Tada sam u šali predlagao da ugrade brojač na gradsku palaču, kao mjerni instrument za praćenje prometa. Sve mjere koje su predlagane ostajale su na papiru, razlozi isti kao i danas, nismo utvrda već turistički otvoreni grad. Tada i danas profitirali su stanovnici " starog grada ", nikad nismo utvrdili koliko je stalnih stanara, jer naljepnice, propusnice i slično imalo je više gradjana nego što ih je tamo ikad živjelo. Brojka , tih privilegiranih, bi možda bila točna, ukoliko su djelatnici Općine,banke, uprave "Riviere" , djelatnika restorana i hotela na rivi, "Adriatica", Lučke kapetanije, "Kompasa", "Atlasa", filigrana i slastičara spavali na svom radnom mjestu ( prebivalište ili boravište ). Znači klasična priča o "rupi u zakonu" i u skladu s krilaticom "snadji se druže".

Pribroji li se tome politički oportunizam, popuštanje vlastitom, prijateljevom, obiteljskom, partnerovom interesu dobijamo rezultat koji smo čuli ovih dana: " Parkira se posvud, po ljeti stranci čine isto po ugledu na domicilne, policajaca je premalo, nema zakonske regulative". Naravno i prijedlozi kako izbjeći "Rješenje" gotovo u riječ su isti: izradimo studiju, pratimo još mjesec dana pa da vidimo može li to srediti policija i "pauk" ( par godina su vijećali o uvodjenju "pauka", jedne godine su ga i prognali iz Poreča).

Znači Porečka prometna vrtoglavica se nastavlja, bez izgleda da u 50 i nekoj turističkoj sezoni vidimo kakav takav red. Barem red kakav je u EU, pješačke zone, parkirališta van grada, uhodani javni prijevoz, jeftini taksi, priobalni gradski javni prijevoz plovilima itd.

Vrtoglavica u mojoj glavi sudeći po Poglavarstvu, 6.veljače 2007.godine, Grada Poreča, ostaje do daljnjeg. Umjesto barijera za nepropisno parkirane dobili smo jednomjesečnu barijeru provedbe zaključka od strane sada nadležnih ( inih godina bili su neki drugi nadležni ). Snimanje poboljšanja u kulturi ponašanja vozača, snimanje učinkovitosti policije i pauka ( sa istim brojem i istim ljudima i istim koncesionarom "pauka" ) u veljači 2007. godine, pregovori i dogovori s policijom ( zakonske obveze ), uzaludan su posao već 20 godina ( osobno svjedočanstvo ) .

Kultura poštivanja zakona ( pravne države ), prometna kultura i solidarnost vozača, dobri komunalni uvjeti za promet i parkiranje ( ceste i parkirališta, garaže ), organizirani gradski javni prijevoz čine Urbanost. Porečka realnost još uvijek je daleko od urbanosti, sve u stilu ruralne tradicije: uz dom je i dvor i voz, ali i brek.

Evo ideje i za kreativne: napišite " Turbo folk vodič za parkiranje u Poreču", zagarantirana dobra zarada od prodaje.

Zašto je ćakula ovako duga?

Naručio sam veliki caffe.

Kavu popio Ratko Vlado Aleksić (osobno), naravno i platio