Proteklog je tjedna na Trgu slobode jedan vozač mopeda vozeći ovom pješačkom zonom oborio trogodišnjeg dječaka koji je hodao uz majku. Nastala je panika, pozvana je policija, a dijete je odvedeno na hitnu pomoć. Tamo je, srećom, ustanovljeno da je prošao bez ozljeda, dok nesavjesnom vozaču koji je zbog neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom slijedi kazna. Ova je priča sa središnjeg gradskog trga sve u svemu dobro i završila, ali ostaje pitanje hoće li nekoga trgnuti te nakon nje prag tolerancije na jurenje skuterima i motorima u pješačkim zonama postati niži ili ostati isti, u očekivanju da se dogodi nešto gore. Hujanje motociklima, pogotovo skuterima u porečkim pješačkim zonama uobičajena je pojava – u srcu sezone ulicama, rivom, u starogradskoj jezgri, šetalištima prepunim turista i domaćih prolaznika, od kojih su dobar dio obitelji s malom djecom, majke s kolicima ili starije osobe. Redovito u gradu čujete da vam iza leđa zuji nervozni vozač skutera, koji jedva čeka da vas zaobiđe i projuri dalje. Trg slobode samo je jedno od takvih mjesta – pješačka rona na kojoj je promet zabranjen, ali ipak morate dobro paziti na motorna vozila. Sjedili smo nedavno u kafiću u Nazorovoj, (treba li reći, također u pješačkoj zoni) u kojem konobari prije nego što posluže goste na terasi prilikom izlaska iz objekta moraju pogledati lijevo i desno, jer je ispred redoviti tranzit skuteraša, mladih konobara iz susjednog objekta, dostavljača i sličnih. Reći će netko da je preko Trga slobode najkraći put da iz Zagrebačke ulice dođete do Kandlerove ili Negrijeve, jer u protivnom morate obići cijeli grad. Preko trga može se skratiti put, ali ne znači da na njega treba ujuriti skuterom, već isključiti motor i pogurati ga nekoliko metara. Funkcionira to, veli mi kolega, na Malom Lošinju gdje je bio na ljetovanju i vidio da tamo vozači na dva kotača u pješačkoj zoni siđu s motora i zonu prođu pješice dok ponovno ne izađu na prometnicu. Zašto to kod njih funkcionira nije išao istraživati, ali dodaje da zna zašto kod nas ne funkcionira. I sam vozi motorin i dodaje da zna skratiti put preko glavnog trga – mada to nije u redu, ali dodaje da još nije čuo da je netko od nadležnih službi tamo naplatio kaznu. A tako vjerojatno misli i većina onih koji su u prekršaju. Možda bi koja kazna pomogla, iako u nas nije rijetkost da se nekulturni vozači žale (i zovu novinare) čak i kada znaju da su prekršaju. Neki bi u ovom slučaju možda imali škužu da je to Trg slobode pa se njime mogu slobodno voziti, ali sloboda i anarhija nisu isto, a nezgoda s početka priče dovoljno je upozorenje.

Vedrana Habereiter, Glas Istre