(Elio VELAN, Glas Istre) Voćnjak omeđuju stari suhozidi, korisni kao zaštita od erozije. Mladice smokve sada imaju dvije godine i rastu nevjerojatnom brzinom, na njima već ima plodova, očito im ambijent godi

U općini Sveti Lovreč strani su ulagači iz Austrije od domaćih ljudi kupili oko 200 hektara zapuštene zemlje. Kad su strojevi počeli čistiti teren, iz guste šikare i hrastove šume iznikao je složeni sustav drevnih suhozida. Danas se zidovi bijele na suncu. Uz kamenom ograđenu zemlju posađeno je više od 800 mladica mendula i oko 900 mladica smokava raznih vrsta.

Mendula i smokva dio su istarskog, mediteranskog miljea, jednako kao i maslina i vinova loza. Mladice smokve sada imaju dvije godine i rastu nevjerojatnom brzinom, na njima već ima plodova, očito im ambijent godi. Mlade smokve i mendule potječu iz rovinjskog rasadnika u vlasništvu agronoma Željka Prgometa, istaknutog istarskog znanstvenika porijeklom iz Dervente, docenta na porečkoj visokoj školi poljoprivrede koja djeluje u sklopu riječkog Veleučilišta. Strani ulagači povjerili su mu organizaciju kupljene zemlje, a on ju je prilagodio osobnoj viziji s obzirom na stručnu opredijeljenost ka voćarstvu. Naime, Prgomet je prvi i zasad jedini doktor znanosti na području smokvarstva u Hrvatskoj.

Priča o voćnjaku blizu Svetog Lovreča zanimljiva je i zbog sudbine zemlje koja je prodana stranim ulagačima. U toj općini poduzetnička aktivnost je izuzetno živa. Stare seoske kamene kuće, uključujući i štale, pretvaraju se u smještajne jedinice, ljudi ulažu u turizam. Grade se i nova zdanja, niču nova naselja s popratnim objektima u kojima dominiraju bazeni. Mladi su prepoznali isplativost turizma, prodali djedovinu, zadržali staru kuću s oko 2.000 kvadratnih metara okućnice i na njoj izgradili budućnost koja obećava.

U slučaju prodaje zemlje u Svetom Lovreču rovinjski agronom ne krije zadovoljstvo: nekadašnja zapuštena zemlja pretvorena je u potentan voćnjak. Suhozidi koji koje su investitori imali namjeru srušiti, ipak su o(p)stali, jer, kako im je objasnio naš sugovornik, korisni su kao zaštita od erozije. – Prije dvije godine uslijed jakih padalina prijetila nam je opasnost da izgubimo zemlju, zadržala se upravo zahvaljujući suhozidima, argumentira Prgomet.

Priča je neminovno skrenula na priču o povrtlarstvu i voćarstvu u Istri i Hrvatskoj. U Rovinju se primjerice tek dva, tri OPG-a bave povrtlarstvom, a poznato je da je kroz povijest grad Svete Eufemije raspolagao s pregršt vrtova kojih nažalost danas nema. Uistinu, prema podacima koji nam je u nasljeđe ostavio rovinjski povjesničar Bernardo Benussi, Rovinj je 1880. godine raspolagao s ukupnom 2.343 hektara skladno obrađenih vrtova, što je ogromna brojka s obzirom da ukupna površina Grada Rovinj iznosi 7.789 hektara.

(Elio VELAN, Glas Istre)

VIŠE U TISKANOM ILI ONLINE IZDANJU GLASA ISTRE