Lijepo zvuči. Je li istina ili ne, pokazat će, možda, policijska istraga i zato nije u redu da Kajin prejudicira stvari.

Kajin kaže da je prošlotjedna bomba u Kosovom automobilu u Poreču bila klasičan čin političke likvidacije. Likvidacija možda da, ukoliko nije prijetnja, i to ne prva. Politička likvidacija? Tanka teza, posebno u gradu u kojem traje najopakiji rat za zemlju, i u kojem je Kos i vlast, i građevinar, i projektant. Naime, nije baš nebitno da je Kos član porečke izvršne vlasti zadužen za prostorno planiranje, komunalno gospodarstvo i stambeno uređenje grada. O moći i financijskim potencijalima tog područja imalo upućenima ne treba posebno govoriti. Ovi reci nisu opravdanje ili zluradost nad ovim nečovječnim, brutalnim napadom na Kosa, već protuteža olakim i, zbog pretrčavanja policijske istrage, neozbiljnim Kajinovim političkim ocjenama. Kao što je neozbiljno od župana Jakovčića da u društvu prvog hrvatskog policajca ministra Kirina prije tri dana izjavljuje: »Tko zna, možda ćemo doznati još nešto čega sada nismo uopće svjesni.« Što to zagonetno zna Jakovčić, i otkud mu pravo da o tome spekulira prije službene policijske informacije?

Slažemo se, međutim, u jednome s Kajinom: kako dani izmiču, a uhićenih nema, ostaje logički zaključak da je sve učinjeno prilično profesionalno. Kao što se ne možemo baš složiti s jučerašnjom izjavom Ede Kosa da njegova firma IGP zadnjih devet godina nije dala vrijednu ponudu Gradu Poreču. Da, ali druga tvrtka Arhetip 21, u kojoj je Kos član Uprave (a njegov partner Robert Rabac predsjednik Uprave, usput, IDS-ov gradski vijećnik i predsjednik utjecajnog gradskog Odjela za prostorno planiranje), dobila je, primjerice, ovog proljeća posao nadzora na obnovi porečkog gradskog kazališta, koja će koštati oko 14,5 milijuna kuna.

O moćnim Kosovim pozicijama govori i to da je on aktualni predsjednik porečkog IDS-a, a da je sa svojom tvrtkom svojedobno rušio bespravno sagrađen Jakovčićev podrum u Svetom Jurju. Vrijedi podsjetiti da je dvojac Kos-Rabac bio graditeljski i projektantski angažiran u obnovi Jakovčićeve zgrade u središtu Poreča, dok je njihova tvrtka Arhetip 21 pripremila projekt i dokumentaciju za građevinsku dozvolu u izgradnji velikog, a spornog apart-hotela u porečkom Novom naselju, čiji je investitor Franco Basso. Potonji je pak osoba koja je prije šest godina, zajedno s drugim talijanskim poduzetnikom Eugenijom Piovesanom, kupila za svega dva milijuna eura najveću pulsku turističko-ugostiteljsku tvrtku Arenaturist, a time desetinu njegovih hotela i kampova, te gotovo pola pulskog priobalja. A kad smo već kod toga, naš je list više puta pisao o sudjelovanju Ivana Jakovčića u toj kupoprodaji Arenaturista.

Ono što bi narodni zastupnik Kajin daleko više trebao i morao isticati jest drastični gubitak građanskog osjećaja sigurnosti i u Istri. Ljudi su s pravom u strahu, zakračunava se sve više brava u kućama i stanovima, spuštaju se rolete, a u slučaju problema nitko ništa ne vidi i ne čuje. Strah. O tome treba pričati.

U Poreču bombom na Kosa, u Puli aktualna uhićenja osumnjičenih za kamatarenje, pa vrlo sumnjiva smrt umirovljenika u Poreču prije četiri dana (na rukama i nogama tragovi vezivanja), bomba u Opatiji pred lokalom, a iako izvan Istre, na bliskom Lošinju smaknuće moćnog oca i sina na mjesnom groblju. Kakva grozomorna poruka. A sve nabrojeno ni u desetak dana. Nadalje, prije samo par mjeseci: mučno ubojstvo Poljakinje Monike Urantowke koja je ubijena u Medulinu koncem lipnja s tri udarca čekićem u potiljak; smaknuće Nikole Grbića metkom u glavu, osobe s podebljim dosjeom čiji je leš pronađen prije četiri mjeseca u blizini Muntića; ne tako davno ubojstvo u nedovršenom hotelu na pulskoj Rivi.

No, očito se političarski pogled na našu grubu stvarnost bitno razlikuje od onog običnog smrtnika. Ne bi inače Ivan Jakovčić naveliko u posljednje vrijeme, kao navijena ploča, ponavljao valjda novu predizbornu poruku o Istri regiji-lideru. I Jakovčić i Drandić, a posebno Kajin naveliko zbore o silnom razvoju Istre. Možda teza i stoji, ali onda prvenstveno za starije, a bogami i za mlađahne članove, simpatizere i rodbinu vladajućih u Istri, koji pod skutima, ali i informacijama vlasti ostvaruju fini biznis u zemljišnim transakcijama i građevini. Ta razgranata partijsko-poslovna mreža, bila ona HDZ-ova, IDS-ova ili od bilo koje druge utjecajnije hrvatske stranke, najveća je prepreka razvoju hrvatskog društva.

Koliko korupcija i kriminal, opaka je i – ravnodušnost. U kojoj se od vlastitog dupeta ne vidi vlastito dijete.

Z. Angeleski, Glas Istre