Na sjednici Sabora u srijedu će se, kao prva točka, naći prijedlog dopuna Zakona o elektroničkim komunikacijama, i to u hitnom postupku, donosi Faktograf.

Riječ je izmjenama koje je Hrvatska vlada prihvatila na sjednici prošlog četvrtka, a koje će u borbi protiv koronavirusa ozakoniti široko praćenje mobitela građana.

Vlada je predložila da se Zakon nadopuni odredbom 104.a u kojoj će stajati kako je „obrada podataka o lokaciji bez prometnih podataka iznimno dopuštena u cilju zaštite nacionalne i/ili javne sigurnosti, i to u slučajevima kada je Vlada Republike Hrvatske proglasila prirodnu nepogodu ili katastrofu, ili kada je ministar nadležan za zdravstvo proglasio epidemiju zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti, u skladu s posebnim propisima, a pri čemu se zdravlje i životi građana bez obrade tih podataka ne bi mogli učinkovito zaštititi“.

Praćenje lokacije mobitela u slučaju epidemije nije zabranjeno GDPR-om

Operateri javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, na temelju zahtjeva ministra nadležnog za proglašenu prirodnu nepogodu ili katastrofu, odnosno ministra nadležnog za zdravstvo, obvezni su (pod prijetnjom propisane novčane kazne) osigurati tijelu državne uprave koje je nadležno za poslove civilne zaštite podatke o lokaciji bez prometnih podataka. Država će zatim te podatke obrađivati „u opsegu i na način koji je nužan za ostvarenje cilja i svrha iz stavka 1. ovoga članka“.

U prijedlogu se navodi i kako to ne spada u kršenje GDPR-a, a s obzirom na to da Opća uredba o zaštiti podataka predviđa kako bi se “Obrada osobnih podataka trebala također smatrati zakonitom ako je potrebna za zaštitu interesa koji je neophodan za očuvanje života ispitanika ili druge fizičke osobe. Obrada osobnih podataka na temelju životno važnih interesa druge fizičke osobe u načelu bi se smjela obavljati samo ako se obrada očito ne može temeljiti na drugoj pravnoj osnovi. Neke vrste obrade mogu poslužiti i za važne potrebe javnog interesa i životno važne interese ispitanika kao, na primjer, ako je obrada potrebna u humanitarne svrhe, među ostalim za praćenje epidemija i njihovog širenja ili u humanitarnim krizama, posebno u slučajevima prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem”.

Vlada obrazlaže kako je „donošenje ovoga Zakona dio mjera kojima se nastoji omogućiti žurno i adekvatno postupanje svih nadležnih tijela u novonastalim posebnim okolnostima u vezi s proglašenom epidemijom bolesti COVID-19 i potrebe da se korištenjem navedenih podataka zaštite od neposredne ugroze životi i zdravlje ljudi. Takve okolnosti zahtijevaju brzu reakciju, slijedom čega se predlaže i stupanje na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama“.

Ostvareni uvjeti za uvođenje izvanrednog stanja

Nema sumnje da se ovim mjerama i zadiranjem u privatnost znatno ograničavaju građanske slobode pa se postavlja pitanje može li se takav zakon donijeti običnom većinom i po hitnom postupku u Saboru.

Peđa Grbin, predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, kazao je za Faktograf kako su, s obzirom na sve što se događa vezano uz koronavirus, ostvareni svi uvjeti da se u zemlji proglasi izvanredno stanje.

Ustav RH u svom članku 17 navodi: „U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno i socijalno porijeklo“.

Članak 17. ima i osigurač: „Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenost kažnjivih dijela i kazni te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.“

Grbin smatra da se već ionako nalazimo u izvanrednom stanju, imajući u vidu da je krizni stožer već ograničio jednu od temeljnih sloboda čovjeka i građana, a to je sloboda na kretanje. Sabor bi trebao iskoristiti svoje ovlasti iz članka 17. Ustava, što je moguće prije proglasiti izvanredno stanje i donositi odluke o ograničavanju slobode i prava na onaj način kako je to zamišljeno Ustavom RH, smatra Grbin. Ustav je sve precizno razradio pa se navodi i kako u slučaju da se Sabor ne može sastati odluku zajednički donose predsjednik Vlade i predsjednik Republike.  Tako bi se kroz raspravu i kontrolu moglo ocjenjivati jesu li neke mjere dobre i potrebne ili su možda nužne i strože mjere.

Nije dovoljna obična većina

S obzirom da tako još nije postupljeno, Grbin smatra kako je primjenjiv članak 16. Ustava, a koji predviđa:

„Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“. Odnosno, navodi Grbin, ove izmjene Zakona o elektroničkim komunikacijama trebale bi se tretirati kao organski zakon za čije izglasavanje je potrebna natpolovična većina svih zastupnika.

Potvrdio nam je i kako SDP nije zadovoljan predloženim izmjenama Zakona te će na njih uložiti amandman.

Od predsjednika Kluba zastupnika SDP-a Arsena Bauka saznajemo da će se amandmanom tražiti da se precizira kako se odredba odnosi samo na samoizolaciju, da se uvedu osigurači o trajanju mjere i da tijelo koje će obrađivati podatke svakih 15 dana o tome mora izvijestiti Sabor.

Gardašević: Ustavnopravno ispravno bi bilo izglasavanje dvotrećinskom većinom

Đorđe Gardašević, izvanredni profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu tumači:

“Kada se zbog pandemije virusa ljude od Australije do Kanade gotovo prisilno šalje u svoje domove, mislim da je više nego očito da se radi o situaciji velike prirodne nepogode. Ograničenja ljudskih prava u takvim slučajevima propisuju se prema članku 17. Ustava RH koji zahtijeva da o njima odluči dvije trećine svih saborskih zastupnika.

Kako dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama nesumnjivo zadiru u ustavno jamstvo privatnosti – da, apsolutno smatram da bi ih se moralo usvojiti upravo na taj način.

To bi, po meni, bilo ustavnopravno ispravno rješenje. No bez obzira na to što ja osobno mislim, čini mi se da u Saboru postoji određeno shvaćanje da bi ovo trebalo usvojiti kao da je riječ o situaciji redovnog stanja. U tom bi slučaju, kao apsolutni minimum, ovaj Zakon trebalo usvojiti više od polovice svih zastupnika u Saboru, jer se radi o zakonu koji razrađuje Ustavom utvrđeno ljudsko pravo odnosno slobodu, tj. privatnost.”

Nadzor mobitela u Kini, Izraelu i Rusiji

O praćenju mobitela počelo se govoriti u sklopu kontroliranja pridržavaju li se oni koji su na to obavezni propisane samoizolacije. U međuvremenu, kao što je poznato, Stožer civilne zaštite RH donio je odluku i o zabrani kretanja građana izvan mjesta prebivališta. Vladin prijedlog očito je široko napisan tako da obuhvati i sve druge moguće situacije. Hrvatska nije usamljena u uvođenju takvih mjera. Preko mobitela kretanje građana nadzire i Kina, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu ovlastio je, pod izvanrednim mjerama, obavještajne službe da mjere poštivanja samoizolacije preko tehnologije koja je do tada korištena za praćenje potencijalnih terorista – mimo pristanka izraelskog parlamenta. Slične mjere pokrenula je i Rusija. Pratit će se “građani u kontaktu s pacijentima zaraženima novim koronavirusom na osnovi informacije telekom operatora o geolokaciji mobitela svake osobe, a to će omogućiti da građani budu obaviješteni (mobitelom) jesu li bili u kontaktu sa zaraženom osobom slanjem relevantnih poruka o tome moraju li u samoizolaciju”, priopćilo je tamošnje ministarstvo za komunikacije.

Temeljni je problem nedostatak osigurača da će jednom uvedene mjere biti pravodobno i ukinute kada opasnost prođe, odnosno da se neće pojaviti neka druga stvarna ili navodna opasnost koja će biti izgovor za njihovo zadržavanje.

“Ako korporacije i vlade počnu masovno prikupljati naše biometrijske podatke, moći će nas upoznati daleko bolje nego što poznajemo sami sebe, te će moći ne samo predvidjeti naše osjećaje, nego i manipulirati našim osjećajima kako bi nam prodali što god žele – bez obzira radilo se o proizvodu ili političaru. U usporedbi s biometrijskim nadzorom, taktike hakiranja koje je koristila Cambridge Analytica doimaju se kao nešto iz Kamenog doba. Zamislite Sjevernu Koreju 2030. godine, gdje svaki građanin mora nositi biometrijsku narukvicu 24 sata dnevno. Ako slušate govor Velikog vođe, a narukvica detektira znakove bijesa, gotovi ste”, napisao je u komentaru za Financial Times utjecajni izraelski javni intelektualac Yuval Noah Harari, zaključujući kako je problem s izvanrednim mjerama upravo taj što nema garancije da će država od njih odustati nakon što izvanredna situacija završi.