Više od trodnevne predstave
Na pitanje: "Što ima u Poreču?" proteklih nekoliko dana najčešći odgovor bio je – Giostra. U svom šestom izdanju ove godine porečki povijesni festival u potpunosti je postao, ali i premašio ono što mu je bio cilj kada je tek bio u povojima, postati događanje koje će ispuniti i oživiti posezonu te privući turiste u grad. U nekoliko godina Giostra se potvrdila ne samo kao najzanimljiviji i najmasovniji u porečkom kalendaru događanja, nego je izrasla u događaj zbog kojeg se neki turisti, barem oni iz susjednih zemalja, odluče vikend provesti baš kod nas. Od ujutra do večeri, tijekom tri dana trajanja festivala, u starogradskoj jezgri i na glavnom trgu stalno se nešto događalo, od kratkih skečeva, plesova, starih obrta, povorki kostimiranih sudionika, mačevanja, glazbenih intermezza, sve do vjenčanja, konjičkog turnira, uzbudljive predstave.
Giostra je prerasla u nešto puno veće od želje za produljenjem sezone. Festival više nije predstava za jedan dan, već finale nečega na čemu dvjestotinjak Porečana i onih iz susjednih općina okupljenih u Društvu prijatelja Giostre volonterski radi cijelu godinu. Giostru ne rade više organizatori, kreiraju je sami građani, u nju ugrađuju svoje želje, vještine, usavršavaju svoje talente, ulažu emocije, entuzijazam i slobodno vrijeme – bilo da se radi o odlasku dva puta tjedno na treninge jahanja u druge krajeve Istre, šivanju haljina, pjevanju, glumi, učenju starih zanata ili organiziranju pravog vjenčanja.
Građani svih dobi rade nešto za svoje sugrađane i goste, pritom se dobro zabavljaju i svi imaju prilike naučiti nešto novo o povijesti grada.
A kako to uvijek biva, čak i kad sve funkcionira, uvijek ima zlobnika, onih kojima je najlakše reći da je festival dosadan, kostimi uvijek isti, da je previše plemića, da je utrošeno previše novca … Komentari su to uglavnom onih koji za vrijeme festivala sjede prekriženih ruku i diskutiraju da se ovo ili ono moglo bolje organizirati. Srećom pa su to uglavnom zločesti komentari koji blijede, a priča o festivalu se njeguje i širi te se putem medija i društvenih mreža proširila i izvan granica zemlje. Neke su grupe za predstavljanje na ovogodišnjoj Giostri o svom trošku potegnule iz Austrije, Mađarske, iz talijanskog grada Monselicea s kojim je Poreč zbratimljen.
Ostaje samo pitanje zašto se gradski čelnici, pa i vijećnici (svaka čast izuzecima) opravdano ili neopravdano u tri dana najvećeg festivala u gradu u blizini službeno nisu niti pojavili.
V. Habereiter, Glas Istre