Tko je mogao zamisliti da će veterani porečkog Jadrana u samo dvije godine ostvariti ovakav uspjeh? Porečka veteranska scena je bila neaktivna gotovo 15 godina, a završetkom aktivnog igranja Dejana Bonace i Dalibora Šurana, dvojice vrsnih porečkih igrača, rodila se ideja o osnivanju veteranske ekipe… Ono što je povezivalo i što još uvijek povezuje igrače koji su prihvatili ovu ideju i poziv da se pridruže novoformiranoj ekipi bila je ljubav prema nogometu te pogotovo druženje i prijateljstvo. Tako je ostalo i do danas, a sve ostalo je već legenda…

Iako ove godine nisu uspjeli obraniti titulu najbolje veteranske momčadi u Istri, u čemu su ih spriječila dva neriješena rezultata na finalnom turniru te je naslov odnijela izvrsna momčad VNK Banjole, Jadranaši su i ove godine od 13.-15.06. sudjelovali na završnom turniru HNS-a za prvaka Hrvatske u Rovinju. Da podsjetimo, prošle godinu su na istom turniru zaustavljeni u četvrtzavršnici na penale, bez poraza i s gol-razlikom 7:1, po mnogima nezasluženo prema prikazanoj igri. Ali su si sve to ove godine naplatili… ulaskom u finale.

A put do finala nije bio nimalo lagan: pet utakmica u manje od tri dana, četiri odlaska i povratka na relaciji Poreč-Rovinj, i sve to s tek 15-ak igrača, bez rezervnog golmana. Ali idemo redom: najprije je dvjema pobjedama od po 3:2 izborena četvrtzavršnica. Suparnik je u obje utakmice bila ekipa VNK Ivančica iz Ivaneca, a strijelci za Jadran bili su: Bonaca, Dobrila, Pešelj, Radić, Šuran i Vilijanac. U četvrtfinalu, suparnik je VNK Graničar iz Đurđevca. Noćna utakmica, umjetna trava i solidan protivnik pravi su recept za dobru igru porečke momčadi. U 10 minuti već je bilo 2:0 za porečane. Najprije se Edo Flego solo akcijom doslovno prošetao u protivnički 16-erac i rutinski matirao protivničkog vratara, da bi potom Vilijanac povisio vodstvo udarcem s bijele točke kojeg je izborio Šakota, a protivnički golman put u svlačionicu. Jadran se s igračem više još više razigrao te su u nastavku isti igrači povisili na 4:0, a golovima Pribetića, Šakote i Šurana, uz počasni pogodak suparničke momčadi, izborena je uvjerljiva pobjeda od 7:1.

Nedjelja je bila rezervirana za finalne oglede. Prošlogodišnjeg pobjednika, odličnu ekipu TŠK 1932 iz Topolovca u polufinalu je zaustavio Savus BGS iz Savskog Marofa rezultatom 2:0, dok je porečke veterane čekala prva od dvije zasigurno najteže utakmice od njihovog osnivanja, i to sve u tek par sati. Prvi protivnik bili su veterani zagrebačkog C.I.O.S.Rudeša. Utakmica je, prema očekivanju, bila tvrda i napeta, s puno trke i efektnih poteza, i tek nekoliko prigoda s jedne i druge strane. Mreže su mirovale unatoč tome što je sredinom drugog poluvremena Rudešu isključen jedan igrač, te je sve upućivalo na neriješen rezultat i da će pobjednika odlučivati 11-erci, ali onda su se u samom finišu zbila dva ključna momenta utakmice. Najprije je nakon jedne od mnogih gužvi u Rudešovom 16-ercu,  Jadranov branič Korado Prpić na nekih 30-ak metara od gola ispucanu loptu najprije primirio a zatim pravim projektilom u same rašlje donio prednost svojoj momčadi. Burno su Jadranaši proslavili ovaj pogodak, na travnjaku je u trenu nastala erupcija oduševljenja, ali utakmica još nije bila gotova… Rudeš je sve karte stavio u napad, ali brojni ubačaji u Jadranov 16-erac  nisu urodili plodom, a najveće iskušenje imao je iskusni vratar Jadrana Berislav Beco Kučan u zadnjim sekundama kada krajnjim naporom čudesno zaustavlja gotovo siguran pogodak i moguće izjednačenje. Odmah potom sudac uzima loptu i svira kraj, a slavlje je moglo početi…

Ali vremena je malo. Treba se odmoriti, dogovoriti taktiku i hladne glave odigrati još jednu tešku utakmicu. U međuvremenu je Rudeš na penale osvojio 3. mjesto.

Počelo je finale. Jadran igra s gotovo istom ekipom koja je odigrala 4 utakmice u 2 dana, dok je Savus u polufinalu odmarao gotovo cijelu prvu postavu. Taj luksuz si Jadran danas nije mogao priuštiti, pošto su na klupi bile tek 4 zamjene.  Prvih 20-ak minuta odigrano je ravnopravno, svaka momčad imala je po nekoliko prigoda. Dopadljiva utakmica, nešto slabiji tempo nego u polufinalu, a onda bljesak prekaljenih purgerskih rutinera (koji su usput i aktualni veteranski malonogometni prvaci Hrvatske!): dugu loptu, koja zamalo preskače Jadranovog braniča, majstorski prima protivnički napadač i nonšalantno plasira pored nemoćnog Kučana. Malo kasnije slična akcija i već je 2:0 za Savus, što je i rezultat prvog poluvremena. Pokušali su Jadranaši u drugom dijelu pritisnuti, ali izgleda da su umor i vrućina kod njih uzeli preveliki danak. ”Pali” su igrači Alena Riose u drugom dijelu, želja je bila velika ali nije bilo snage za preokret. Protivnici su ih iz brojnih kontri mogli i uvjerljivije pobijediti, ali je to nekoliko bravuroznih intervencija spriječio porečki vratar, za ipak prihvatljivih 0:4, što mu je donijelo titulu najboljeg vratara turnira (!). Bravo Beco, bit će nešto od tebe, tek ti je 60-a (tko će ga sad slušati cijelu godinu :-)).  Inače, najboljim igračem turnira proglašen je Zvjezdan Brlek, dok je najbolji strijelac Tomica Vincelj sa 6 postignutih zgoditaka, oboje iz ekipe Savus BGS.

Šalimo se, naravno, ali takvi su porečki veterani: šala, druženje i prijateljstvo prije svega, a kad se još i pobjeđuje, tim bolje. Pehar je već u klupskoj vitrini, ali ako tako nastavimo, trebati će kupiti novu… i da, još nešto: posebna zahvala ide našim dragim curama, zaručnicama, suprugama i ostalim članovima obitelji za beskrajno razumijevanje i strpljenje, jer bez njih ovaj uspjeh ne bi bio moguć. Volimo vas!

Na 15. veteranskom prvenstvu Hrvatske za Jadran su igrali: Berislav Kučan, Korado Prpić, Andrea Darer, Davor Bezmalinović, Dejan Bonaca, Dalibor Šuran, Zoran Pešelj, Vedran Vilijanac, Goran Dobrila, Dejan Šakota, Danijel Radić, Edo Flego, Edi Akilić, Aleksandar Knapić, Zdenko Belička, Đanfranko Pribetić, Samuel Belušić, Ranko Jurcan i Aleksandar Starić. Ostali igrači koji nisu nastupili u Rovinju, a igrali su za Jadran ove sezone: Sandro Rajko, Đani Klarić, Ivica Debelić, Zoran Budija, Pavle Tolo, Vladimir Brizić i Mauricio Sirotić. Trener: Alen Riosa.

NK Jadran