Verši na šterni: Vesele im se i publika i autori
Iako je zbog kiše barokna Batistelina šterna morala ostati sama, njezin je utjecaj na poete i poetese okupljene u obližnjoj sportskoj dvorani bio itekako jak, jer su po 21. put svoje verše pred publikom ispreli uspješno i nadahnuto.
Susret čakavskih pjesnika koji organizira porečka Gradska knjižnica postao je već tradicionalno godišnje druženje s pjesništvom kojemu se jednako raduju i publika i autori. Verši trajno ostaju zabilježeni u istoimenoj zbirci, čije ovogodišnje likovno rješenje potpisuje mladi porečki umjetnik Davor Sanvincenti.
Irides Zović, ravnateljica Gradske knjižnice, na početku susreta podsjetila je da je od početka susreta 1994. godine na manifestaciji sudjelovalo 135 autora i autorica koji su napisali 1.122 pjesme. Najavila je da zajedno sa županijskim pročelnikom za kulturu Vladimirom Torbicom rade na “antologijskim Veršima”, za koje se nadaju da će se realizirati u Mjesecu hrvatske knjige.
Torbica se pak zahvalio svim pjesnicima i istaknuo da će pokrenuti projekt zavičajne nastave u školama u kojem će mladi učiti o domaćoj baštini, u čemu važnu ulogu imaju upravo pjesnici, “jer sve što jesmo i što ćemo biti temelji se na riječi”. Pozdrave je u ime domaćina uputio vižinadski načelnik Marko Ferenac.
Ovogodišnji izbornik i recenzent zbirke u koju su uvršteni odabrani pjesnici je Ljubomir Stefanović, pisac, pjesnik i urednik raznih publikacija. U obraćanju okupljenima istaknuo je da živimo u svijetu globalizacije gdje je postalo vrijedno samo po sebi zadržati bar dio vlastite prepoznatljivosti.
– Ovi pjesnički susreti pružaju nam stoga priliku za jedan instruktivni i koristan uvid u recentnu čakavsku poetsku zbilju. Moramo istaknuti da čakavski kao pjesnički diskurs postaje opet blizak u drugoj polovici 20. stoljeća, uglavnom na tragu Balote i Gervaisa, ali i prisjećanja na stoljetnu tradiciju.
Dakako, tu ne možemo mimo Črnjine “Korablje začinjavca”, koja je posvjedočila o snazi čakavskog poetskog izraza. U prilikama kada je čakavska, (ali i kajkavska) produkcija bila prepuštena marginama hrvatske književnosti, pojava niza vrsnih pisaca i djela dovela je do njezina procvata, unatoč brojnim prigovorima, među kojima je i onaj o nepostojanju jezičnog standarda. No, pojava i prisutnost pojedinih djela, pogotovo pjesničkih, govorila je najbolje usuprot tezi o provincijalnosti čakavske produkcije, rekao je i u uvodu zbirke napisao Stefanović.
Njegov zadatak nije bio lak, između 280 pjesama od 98 autora pristiglih na ovogodišnji natječaj odabrati njih 55 čiji su radovi uvršteni u prateću zbirku i koji su dobili čast predstaviti se na ovom susretu.
To su pjesnici i pjesnikinje mahom iz Istre, ali i iz Rijeke, Kastva, Novog Vinodolskog i Splita, redom: Vera Aničić, Zlatica Balas, Eđidija Baldini, Nino Bijelac, Rita Brgić Stokić, Jasna Bulić, Stipe Bulić, Sonja Buljević, Sanjin Ćiković, Sanja Depikolozvane, Drago Draguzet, Davor Dužman, Nevenka Erman, Silvija Faraguna, Davorka Flego, Nada Galant, Dragan Gortan, Josip Pino Ivančić, Vjekoslava Jurdana, Stjepan Juričić, Josip Klarić, Marta Kolega, Denis Kontošić, Marija Kovač, Denis Kožljan, Slavko Krajcar, Stefani Križanac, Ana Krnjus, Marija Maretić, Ida Marković, Vesna Milan, Neda Milenkovski, Malvina Mileta, Cvjetana Miletić, Tomislav Milohanić Slavić, Daniel Mohorović, Suzana Mušković, Drago Orlić, Marija Pacek, Marija Peruško, Vesna Petrić Terzić, Ivan Ivica Pilat, Marija Pogorilić, Olga Potočnik, Marija Ribarić, Jadranka Skorić, Luka Skorić, Ida Slepčević-Drenik, Marija Sošić, Remiđo Sošić, Vlasta Sušanj-Kapićeva, Biserka Udovičić, Loreta Ukota, Đermano Vitasović i Masimo Vladić.
Za glazbeni dio susreta pobrinuli su se članovi limene glazbe vižinadske Zajednice Talijana te pjevač Ivan Bottezar.
(V. HABEREITER, Glas Istre)