(piše: Sanda Adamić, mamboistriano.com) Kad vam nabrojimo uloge sportski trener, skijaški demonstrator, instruktor nordijskog hodanja, kineziolog te maser ne mislimo na tim ljudi već vam time opisujemo aktivnosti kojima se bavi Vedran Vrus.

Nakon što je završio svoje profesionalno obrazovanje, Vedran je zajedno s bratom krenuo u vođenje rekreativnih aktivnosti, kondicijskih priprema te kinezioloških terapija u Poreču te time potaknuo sugrađane na aktivno i zdravo provođenje svog slobodnog vremena.

Tokom sunčanog jutra, uz ugodan razgovor s Vrusom otkrili smo zašto se bavi sportskom rekreacijom, kolika je potreba za kineziološkom terapijom, koja je sportska strategija potrebna u Poreču te kakvi su njegovi budući planovi.

SPORTSKA REKREACIJA

– Završio sam kineziološki fakultet 1996. godine te nakon toga došao sam u Poreč i nastavio raditi s roditeljima u firmi gdje je već bila prisutna sportsko-rekreativna aktivnost. Pošto je malen grad, opredijelio sam se više na sportsku rekreaciju prema grupama i ponekad znam odraditi kondicijske treninge s vrhunskim sportašima. Zajedno s bratom radim u dvorani. Prvenstveno radimo s rekreativcima, ima nešto i kondicijskih priprema sportaša koji dolaze ovdje na pripreme, a započeli smo raditi i kineziološku terapiju. Volim jako svoj posao i stvarno se dajem u taj posao i to osjete i klijenti jer vidim da iz mjeseca u mjesec imam jako puno upita i vidim na njima da su jako zadovoljni postignutim rezultatima. Mislim da moja familija na ovom teritoriju ima dosta dugu tradiciju što se tiče sporta i rekreacije. Držimo se uvijek kvalitete. Znamo što nudimo, za to smo se i školovali te to i radimo. Današnji sustav u Hrvatskoj dozvoljava nažalost bilo kojoj osobi da završi tečaj za osposobljavanje u sportu te se u vrlo kratkom periodu može dobiti diploma u ruke i otvoriti firmu ili udrugu za rekreaciju. Ljudi često griješe jer počnu trenirati aktivnosti prije negoli su se dobro informirali o tome. Mi držimo na kvaliteti što se očituje i u broju naših članova koje imamo.

POTREBA ZA KINEZIOLOŠKOM TERAPIJOM

– Danas, nažalost, sve više djece ima razne deformitete, kao što je skolioza. Terapija je bitna zato što su djeca većinu svog vremena u nekakvom sjedećem položaju te dolazi do ukočenosti tijela i jednostavno dolazi do iskrivljenja kralježnica i to se sve mora ispraviti. To je nedostatak današnjeg nekretanja i jako puno statike. Vrlo malo djece se bavi sportovima.

POTREBA ZA STRATEGIJOM

– Poreč je, kao što svi znaju, grad sporta i prepoznat je po odličnoj klimi za treniranje koje su prepoznali mnogi inozemni sportaši. Sportska infrastruktura je također odlična. Često možemo vidjeti kako mnogi klubovi iz različitih sportova dolaze ovdje na pripreme. Ono što je potrebno u Poreču je jedna dobra strategija za razvoj sporta, odnosno da se postave ciljevi i zadaće o natjecateljskom sportu, sportskoj rekreaciji, školskom sportu i sportskim manifestacijama. Svi sportovi koji se treniraju kod nas su dobri. Dvoranski sportovi su više zastupljeniji jer imamo podosta prigodnih infrastruktura, ali jako bi volio da se ti vodeni sportovi populariziraju jer još uvijek malo kaskamo oko toga. Imamo jako dobre uvjete za sve vodene sportove samo to treba malo pojačati.

PROJEKTI U PLANU

– Osim posla koja radim u dvorani, u slobodno vrijeme s kolegama kineziolozima posvetio sam se projektu „Univerzalna sportska škola” koji je namijenjen lokalnoj zajednici i volio bih da to stvarno saživi. Tu je i projekt „Sportska igraonica” s kojim se želi uvesti sport u vrtiće kako bi se od najranije dobi djeca bavila sportom. Ako se djecu nauče zdrave navike od malih nogu, onda im to ostaje za cijeli život. Kao vanjski suradnik, radio sam desetak godina u vrtiću na projektu sportske igraonica i vidim svu djecu da su ostala u sportu, neki profesionalno dok drugi rekreativno. Poreč se bogati s još jednom osnovnom školom i dvoranom i sva će djeca pohađati nastavu u prijepodnevnim satima te se stvara vremenski prostor gdje se može uvesti školski sport u dnevni program djece što je na Zapadu sasvim normalno. Sva djeca od prvog do četvrtog razreda imali bi kvalitetniji tjelesni odgoj kojeg bi vodili kineziolozi. Program za djecu od petog do osmog razreda i srednjim školama trebao bi se odvijati u suradnji sa sportskim klubovima. Time bi se puno više približili sportski klubovi djeci. U Sloveniji i Austriji, djeca imaju tjelesni svaki dan. Primjer o naciji koja doista zdravo živi imamo upravo od Slovenaca koji su uvijek aktivni kada dođu kod nas na odmor. Kod nas se tjelesni odgoj održava dva puta tjedno što nije dobro. Imamo veliki postotak pretile djece s raznim deformitetima. Jako puno sjede i jako puno su statični. Po meni, tjelesni odgoj dva puta tjedno je zaista premalo i to bi se trebalo povećati barem na još jedan sat, ako ne i više.

ULAGANJE U MLADE

– Sve je više starije populacije i djece je sve manje, a oni su naša budućnost i mi moramo ulagati u njih kako bi nam bila zdrava i aktivna. Upravo zbog toga, cilj nam je da aktiviramo školski sport te da im kroz obrazovanje stvorimo zdrave navike. Živimo u gradu s odličnom klimom i sportskom infrastrukturom. Imamo veliki broj djece s prekomjernom težinom i malen broj njih uključen je u sportskim aktivnostima i upravo zbog toga važnost vježbi moramo približiti djeci kroz obrazovanje i sport.

(piše: Sanda Adamić, mamboistriano.com)