Trebalo ju je odvaliti i onda, ne tako laganu ni malu, odnijeti do stotinjak metara udaljene Peškere. Inače, to je jedna od deset skulptura što su u gradu postavljene od 1983. do 1997. godine POREČ

– Prvu noć su je skinuli s postolja, a drugu bacili u more.

Skulptura »Ljeto«, koja je godinama krasila dio Trga slobode u malom cvjetnom parku, autora Tomislava Ostoje, nasilno je istrgnuta s postolja u prvoj noći vikenda, a onda je, jučer ujutro, neugodno iznenadila malobrojne Porečane koji su po jakoj buri prošli uvalom Peškera i vidjeli je u moru. Uz sam rub zida, na razini mjesta gdje je ranije stajala rampa ovdašnjeg parkirališta, skulptura izrađena od siluminija, aluminijske legure, koja prikazuje savijeni ženski lik, kupačicu, bačena je u vodu. Nakon što su nedavno u ovom istom parkiću maćuhice letjele u zrak uz pomoć petardi, nasilnici su se ovog puta okušali s nečim konkretnijim – 50-ak kilograma teškom i 80 centimetara visokom ženskom skulpturom. Trebalo ju je odvaliti i onda, ne tako laganu ni malu, odnijeti do stotinjak metara udaljene Peškere. To je već treći nasrtaj na ovo vrijedno umjetničko djelo. Nije prošlo, naime, ni mjesec dana otkad je zadnji put odvaljena od postolja.

 »Ljeto« je jedna od deset skulptura što su u gradu postavljene od 1983. do 1997. godine. Osim spomenute, Poreč se diči sljedećim skulpturama – »Majčina igra« Frana Kršinića, »Dunja XVII« Koste Angelija Radovanija, »Majka i dijete« Stanka Jančića, »Jedra« Šime Vulasa, »1970« Branka Ružića, »C-3« Dušana Džamonje, »Prvi heretik« Peruška Bogdanića, »Oblik prostora« Ivana Kožarića te »Vrata XX. stoljeća« Slavomira Drinkovića. Ideja da se grad prepun povijesnih spomenika obogati djelima suvremenih umjetnika nastala je 1983. prilikom proslavljanja 30 godina ovdašnjeg turističkog poduzeća Riviera. Prilikom otvaranja Gradske kavane inicijativom Ante Tripara kupljena je brončana skulptura »Majčina igra«, godinu dana ranije preminulog velikog hrvatskog kipara Frana Kršinića. Prve tri skulpture kupila je Riviera, sljedeće tri gradska Turistička zajednica, a posljednje četiri Grad Poreč uz pomoć Pučkog otvorenog učilišta. P

rema sudu likovnog kritičara Zvonka Makovića u prigodnom tekstu o porečkim gradskim skulpturama, riječ je o najsvježijem primjeru koegzistencije i usuglašavanja spomeničke baštine iz različitih vremena jer se radi o jedinstvenoj zbirci suvremene hrvatske skulpture izložene po ulicama i trgovima unutar gradskog središta koju čini deset djela vrhunskih hrvatskih kipara.

Što na sve ovo veli Ante Tripar? – Što da vam kažem? To je pravi barbarizam koji si Poreč ne smije dozvoliti. Sramotno je to što se događa jer sve te skulpture su vrlo vrijedne umjetnine. Ne znam kako bi ih trebalo zaštititi, možda pojačati postolje. Mislim da bi se svi građani, uz institucije kojima je to posao, trebali brinuti o njima. Poreč je u posljednjih 40 godina puno učinio u likovnom smislu i time što imamo možemo se ponositi. U svakom slučaju, jer nije riječ o prvom ovakvom barbarskom činu, trebalo bi saznati tko to radi jer siguran sam da su krivci članovi jedne te iste grupe, veli Tripar.

Kako smo jučer rano poslije podne doznali od glasnogovornika Policijske uprave istarske Roberta Pavlekovića, nitko do tada nije prijavio vandalizam, pa je tako autorica ovih redaka porečkoj stanici prijavila odvaljenu skulpturu u moru. U gradskom komunalnom odjelu do zaključenja ovog broja nismo uspjeli ništa doznati zbog zauzetosti pročelnika.

Piše V. MEDVEDEC