Vrlo inspirativno i lokacijom na otoku izolirano mjesto za Valamar jazz festival otvorilo je sasvim neobičnu priču u kojoj, ako je suditi prve večeri, nije uživalo baš puno turista. U publici puno poznatih lica iz Valamara, Riviere Poreč, lokalnih i regionalnih političkih i inih elita – a muzika prvorazredna.

Led je probila Claudia Acu?a, pjevačica «anđeoskog glasa», kako rekoše američki glazbeni kritičari, s izvrsnim tročlanim bandom – Ben Zwerin bas gitarist, Edgardo Yayo Serka za bubnjevima i fenomenalni gitarist Juan Jauncho Herrera.

Nadahnuta izvedba prve pjesme «Gracias alla vida» uvela je publiku u glazbeni mikrokozmos smješten na tankoj liniji dodira ekspilicitne čileanske, zapravo latinoameričke tradicije i sjevernoameričkog jazz nasljeđa. Acu?a je pjevačica prekrasnog glasa, koja u interpretaciji ne usteže emocije pred publikom pa je lako razumjeti i kada pjeva isključivo na materinjem španjolskom jeziku.

Ipak, druga je pjesma bila na engleskom, «That´s what say», a napisala ju je sama i posvećena je djeci koja odrastaju u ratu. A slijedila je pjesma Victora Jara, folk i protstnog kantautora i mučenika kojega nazivaju čileanskim Bobom Dylanom, «El dereccho de vivir en p?z», pravo na život u miru, s izuzetno dojmljivim uvodom na bubnjevima. «Zamislite moj san – kad izađu krijesnice i pojedu sve glasove i sve utihne, a ljudi komuniciraju plesom. Koji puta takvu tišinu možemo proizvesti sami», rekla je pjevačica uvodeći publiku u pjesmu «Silencio», nakon koje je otpjevala emocijama nabijenu «Vuelvo al sur» velikog Astora Piazzolle.

Glas Claudie Alcu?e dočarao je stih iz pjesme koji kaže da dolazi s juga, baš kao i melodija bandoneona. Publiku je počastila i vrlo dojmljivom izvedbom pjesme «But beautioful» koju je prirpemila za prošlogodišnju 50-u obljetnicu Billie Holiday, a od publike se oprostila vrckavom vlastitom skladbom «El cigarito», s posljednjeg CD «En este momento». Oni koji su prvi puta slušali Acu?u možda ne znaju zašto im se svidjelo to što su čuli, ali istini za volju, ta se muzika poput blagog alkohola uvlači polako u svijet.

Nakon duže pauze na pozornicu su izašli britanski jazz kontrabasist Dave Holland, čuveni flamenco gitarist iz Granade Pepe Habichuela, njegov sin, također gitarist Josemi Carmona i dvojica udaraljkaša iz iste obitelji, izvrsni Bandolero i mlađahni Juan Carmona. Kako Holland svira flamenco ritmove na kontrabasu!!! A kako dvojica vrsnih muzičara spajaju jazz i flameco trebalo je čuti u vatrenom drugom dijelu prve večeri Valamar jazz festivala.

Na pozornici je bilo dinamičnih izmjena – od zajedničkih svirki svih petorice, preko solo flamenco gitare, solo kontrabasa do vrhunca večeri u duetu Holland habichuela sa skladbom «Camaron» posvećenoj sjajnom flamenco pjevaču. Istinski vrhunska izvedba kojoj nije zasmetala ni jedna falša – to je ljudski. Nizale su se bularije, tarante, fandanga i rumbe u svirci koju je bilo jednako prekrasno i gledati dok su raspoloženi i vješti glazbenici nastavljali na frazu prethodnoga pokazujući svu raskoš umijeća i žara.

Dva vrhunska glazbenika sviraju skupa tri godine, netom su izdali zajednički CD «Hands» kojim je povodom Pepe Habichuela rekao da je Holland sada pravi Ciganin, a Pepe gotovo Englez. Njihova muzika otkriva samu suštinu flamenca u nepatvorenom obliku. To su emocije, ekspresivnost i mudrost koji u idealnim dijelovima čine nezaboravnu muziku. Uostalom, kad Tamara Obrovac bira, to mora biti gozba za sladokusce.

(Napisala i snimila Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre)