Jedna osoba prodaje marke, novčiće i turističke brošure ispred kuće u Decumanusu, u gradskoj jezgri Poreča, gdje vlasnici poslovnih prostora ne smiju postaviti ni tendu bez posebnog odobrenja, a izlaganje robe izvan prodavaonica je, prema gradskoj odluci, kažnjivo. Jedan od vlasnika stanova u Decumanusu prijavio je gospodarskoj inspekciji slučaj očito nelegalne prodaje – primijetio je da se priručni dućan zatvara trenutak prije dolaska komunalnih redara pa je posumnjao u dosluh, odnosno prešutno odobravanje gradskih vlasti.
Gospodarski inspektor odgovorio je 16. srpnja na prijavu: inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je imenovana članica Hrvatske udruge filatelista i kolekcionara, pa njene aktivnosti potpadaju pod Ured državne uprave nadležan za udruge građana. Budući da gospodarski inspektor nije nadležan za javne površine, o tom je slučaju obavijestio komunalno redarstvo Grada. Na pitanje Državnom inspektoratu kako je moguće da inspektor nije nadležan u slučaju nadzora legalnosti prodaje nismo dobili odgovor niti nakon mjesec dana.

Što je roba lošija, to je kršenje pravila bezobzirnije

Gradonačelniku Ediju Štifaniću prvi smo put poslali pitanje 25. kolovoza: ima li i zašto osoba iz ove priče poseban tretman te što je Grad poduzeo temeljem dopisa gospodarskog inspektora. U eli odgovoru koji smo dobili nakon mjesec dana i nekoliko intervencija stoji da je osoba iz ove priče stalak s robom držala u stambenom ulazu, o čemu su komunalni redari izvijestili gospodarsku inspekciju, nakon čega je inspekcija informirala komunalno redarstvo da nije nadležna, pa su komunalni redari redovito obilazili navedenu površinu, "a prije mjesec dana, nakon podnošenja obaveznog prekršajnog naloga, prodavačicu trajno uklonili s javne površine i onemogućili joj ilegalno obavljanje djelatnosti", stoji u odgovoru iz gradske uprave.
U međuvremenu smo od prodavačice saznali da su joj u komunalnom gradskom odjelu rekli da će zbog pritiska novinara morati regulirati njen status.
Pitali smo gradonačelnika smije li gradski službenik kao razlog obavljanja svog posla u skladu sa zakonom koristiti "pritisak novinara".
Do danas nismo dobili odgovor na ovo pitanje. A na kraju službenog odgovora na prvo pitanje stoji da komunalni redari svakodnevno provjeravaju i da se osoba s početka priče "više ne nalazi na toj javnoj površini". Pitanje je do kada će tako biti – do sljedeće prilike ili sljedeće sezone ili se pak preselila na neko drugo mjesto.
Naime, nije ona jedina. Ima puno drugih koji na sličan način krše gradske odluke, možda i zakon, prodajom iz svojih veža i ulaza u starom gradu na fasade i dovratnike vješaju gaće, grudnjake, stolnjake, majice, plastične papuče i peraje, a na ulici otvaraju "galerije". Što je roba koju nude lošija, to je ponašanje prodavača bezobzirnije u kršenju javnog reda.

Danas to više ne može proći

Ovaj gradski problem priču prodavačice maraka čini kapljicom u moru nereda. A samo je ona u ovom slučaju, kao jedina negativka, kažnjena za nepoštivanje reda. Ostali posluju po starom. Prije pedesetak godina možda nije bilo neobično ni neprihvatljivo prodavati svoje proizvode u veži ili ispred kuće, ali danas to više ne može proći. Grad je narastao na dvadesetak tisuća stanovnika, ljeti ga ispuni još toliko šetača, pravila ponašanja u urbanim sredinama morala su biti promijenjena i zato je gradsko vijeće utvrdilo pravila. Da bi ih se građani pridržavali, zaposleni su komunalni redari. Ako uoče nepravilnost ili prekršaj za koji nisu nadležni, moraju tražiti intervenciju inspekcije, a ne čekati hoće li kakav "zločesti novinar vršiti pritisak". Osim toga, Grad mora moći osigurati jednake osnovne uvjete svima koji privređuju, a ne nekima prešutno dozvoliti da posluju u vlastitoj veži ili na ulici bez ikakvih rješenja i obaveza, dok drugi moraju održavati poslovne prostore, plaćati poreze i režije.
Gradska uprava može procijeniti da nekom građaninu treba po povlaštenim uvjetima dati javni prostor za poslovanje, ali to mora biti legalno. Ne može se praviti slijepa na očito kršenje gradskih odluka. Uostalom, ako je nekima dozvoljeno ono što je u načelu zabranjeno, to je direktan put u generalno nepoštivanje pravila ponašanja u javnom prostoru. A s tim gradske vlasti, tobože, desetljećima pokušavaju izaći na kraj. Nije ni čudno da im toliko treba kad je svaki drugi-treći ulaz u starom gradu privremeni nelegalni poslovni prostor.
Prilikom obilježavanja uvrštenja Eufrazijane na listu svjetske baštine uklonjene su sve reklame i tende iz starog grada, konzervatori su napravili elaborat o tome kakve i gdje mogu biti postavljene nove za koje u gradskom komunalnom odjelu treba ishoditi dozvolu. Toleriranjem nepoštivanja gradskih odluka koje su slijedile gradske vlasti daju pljusku posred lica svima koji se trudili izraditi pravila kao i onima koji ih se pridržavaju.

Sniježana Matejčić, Glas Istre