I ča, alora, Istra-radi-Zagreb-se-gradi! Tako moremo mi sad, kako ča je Hrvatska protestirala u doba Proljeća – Hrvatska radi Beograd se gradi?! Ud kad san proštija da
Istra daje deset posto šoldi u državni proračun, a ima manje ud pet posto stanovništva,
komoč san čeka zapisati to ča je na uvih stranic. I sad samo molim domoljube da mi ne prodaju rog za sviću, kako ča delaju on-daily-basis jur dvajset lit, da je Beograd bija eksploatacija, a da je Zagreb nego metropola svih Hrvati, mašimo unih iz BeiHa i dijaspore. Tote gre za jenu jedinu stvar; svejeno je ki ti uzme tvoje šolde ča si hi delajući
merita, učera Venecija, za njuon Bieč, pak Roma aeterna, pak Beograd pak Zagreb.
Tote rabi načiniti jušte račune, regulati stvari a la europea; porezi ne prelaze 25 posto bruto dohotka, regije direktno raspolažu s oko 25 posto budžetskih sredstava. Und schluss!
Gledam ove predsjedničke kandidate, nemreš bilivit; svi odreda skinuli američki model pa se lipo ulipili u te džambo-plakate ka´i muve ča su se lipile u prvanje vrime na muholovac. Svi su krasni, soft smiješak say banana, a onda trućaju budalaštine kako će divna biti Hrvatska ako taj-i-taj bude predsjednik. But it´s all about money. Our money! Sve je u našoj lovi koju ova država (i ova!) mažnjava iz naših šupljih džepova.
Ne znam koji će od njih i kada i hoće li uopće reći neku suvislu poruku narodu; evo, ne cerekam se u kamere, jer znam da ste u piiippp, pa hajde da cinkamo cinkaroše i dilere i štemere i folirante koji nas gaze nemilice. Ma, da se tornan na početak; lipo san usta blokan, štijući pasanu sridu "Glas" di piše da Istra liferuje u budget nego jedanajst milijardi
kunini, a nazad fasuje nego mižieriju. Uzgred, opet pun pogodak "Glasa"; tako se radi strasno, ljudsko novinarstvo; evala, aferim, bujrum, complimenti, kapa dolje! Izabereš
vruću temu i pravi moment, i kresneš to sočno na prvu stranicu, dreto u čunku, paf!
Ma čekaj hipac, digo mi, ako 200.000 Jistrijanci daje u državnu blagajnu jedanajst milijardi, vol dir da ostatak (četiri milijuna i po ljudi) Hrvatske treba dati dvi stotine i ohoho milijardi, a ne merita nego sto milijardi. Ma ča je uvo, ke šorta matematike? Gola statistika,  dovraga, kako si prije davao u fond za nerazvijene, tako sada daješ u područja od posebne državne skrbi. A to je naprosto plaćanje lezilebovića i ništa drugo! Održavanje skupe i lijene države, parsto tisuća onih koji zarađuju, privređuju, plus stalno zaduživanje,
to je ova država. I sad Kandidati govore o ponosu i pravdi, o borbi protiv korupcije i kriminala, o uvođenju reda; a nitko ne govori o uvođenju rada!
Ovdje treba pokušati vratiti kulturu rada; naš barba Tuome kada ne bi bilo posla bi
primišta trukinju na šufitu iz kantuna u kantun, ja sad primištan programe z daljincen,
voliš satelit, voliš kabel, fumajući jenu za drugon… Se spominjen kako bi mi naši stari znali reći, rugajući se Italiji i Jugoslaviji, da je samo bejata Austrija bila država kako buoh zapovida; logika njihova bila je jasna – škatula forminanti je koštala vajk svejenu preciju i još je precija bila naštampana na škatuli, a na samanj kupiti vola bi se pošlo z zlaton i srebron u žepu, altroke krediti i mjenice i žiranti i sudužnici i hipoteke i ča ti ja znan ča ud uvih sliparskih afari modernega svita. Druga gotovo mitološka priča bila je da su manovali bili razdiljeni u platne razrede, najbolje da je bila plaćena lopata, karijola najslabije; a plaću su davali ljudan na ruke svaku šetimanu. I števuru si mora plaćati prez rigvarda, ma števure su bile male, prema porezima ča si mora plaćati potle Italiji, pak Jugoslaviji, pak Hrvatskoj.
Sad smo nego regulani kako nikad mai; od brutto dohotka preko pedeset posto ti maznu, pa ti vidi! I sad vas zanima ko ćemo plaćati male taše i števure kad gremo u EU? A ma!
A bo! Bi se stilo da da, ma me strah da ga netemo ne! I sad članice EU-a nemaju
ujednačene poreze, kao ni mnogo čega drugoga, pa se tako ne treba nadati previše!
Samo šperan da će austrijski financi i foreštali jopet delati zakon i po naših kraji, almeno
dokle se naši ne napute na čovičnu miru zakona; ter vero da ordiniraju poli nas
not-e-dorno zaradi trapulad une austrijske banke ča je načinila teške kapitale po Balkanu u doba rata… Iz osobnih iskustva, sjećam se kako su bili invidijoži naši seljani barba Pieri, ča je kopa karbun u Raši. Rašarka, korijera, bi kupila ljude po Istri (u prvanje vrime, potle
oslobodenja, kad još nisu bili došli Bosanci y los otros ichichos; ičičos, su nas zvali u Amerika Latina, zarad prezimeni), još po škuren, tamo od Bujštine pak Poreština itd. itd. itd., i potle bi hi tornivala doma. Zašto su bili puni invidije, vero zato ča bi barba Piere doša doma iz Raše, pak lipo sidija pod ladonjon u hladu, i još potiza plaću svaki misec, a uoni su kopali od škurega do škurega, i još morali prodati to ča intrade za plaćati porez…
Vele da naš zaposlenik radi najmanje među europskim radnicima. A među najboljima je na njemačkim bauštelama! Ali, nije on kriv – kad bi i ovdje bio zapadnjački sustav vrijednosti, on bi i doma radio. O tome je ovdje riječ, i o tome bi bilo dobro da govore kandidati, a ne da nam se cerekaju u lice kao lud na brašno!

Milan Rakovac, Glas Istre