Iz Kamping udruge Hrvatske (KUH) već godinama upozoravaju i predlažu da se regulira noćenje u kamperima, sve popularnijim »autodomovima« kojima turisti krstare provodeći odmor izvan klasičnih oblika smještaja. Problem je što je tim samodostatnim vozilima – u kojima putnik ima doista sve što mu treba za normalan život na odmoru – klasična kamping usluga nepotrebna i preskupa, a noćenjem na gradskim parkiralištima i drugim javnim površinama, sve do okoliša plaža, zapravo krše zakon o ugostiteljskoj djelatnosti i lokalne odluke o komunalnom redu te riskiraju kažnjavanje. Između dviju krajnosti nema »sredine« – posebno označenih površina na kojima bi uz minimalne tehničke uvjete mogli kratko boraviti i za to ne previše platiti.

Konačno je ipak na vidiku »podzakonsko« rješenje koje bi moglo biti podlogom za uvođenje reda u ovom ugostiteljsko-turističkom segmentu. Od tajnika KUH-a Jerka Sladoljeva dobili smo kopiju dokumenta kojim se mijenja i dopunjuje Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji kampova. Donio ga je ministar turizma Božidar Kalmeta, a uskoro bi, objavljivanjem u Narodnim novinama, trebao stupiti na snagu. Njime se u skupinu »kampovi i druge vrste objekata za smještaj« uvodi nova vrsta: kamp odmorište. Ono je definirano kao »smještajni objekt uz javne prometnice u kojem se pružaju usluge kampiranja gostima za noćenje ili kraći odmor s vlastitom pokretnom opremom za kampiranje«, a na njemu su kamp parcele i odgovarajuće sanitarije dok se usluga recepcije pruža na zahtjev gosta. Sastavni dio dopunjenog pravilnika je i prilog s propisanim minimalnim uvjetima koje kamp odmorište treba udovoljavati. Najvažniji su da mora osigurati pitku vodu za opskrbu (barem jednu »špinu« na svakih 50 započetih smještajnih jedinica), kabinu za pražnjenje prijenosnih kemijskih zahoda (jednu na sto »jedinica«), prostor za direktno pražnjenje kemijskih zahoda iz vozila, električni priključak na barem četvrtini parcela, te riješeno odlaganje i zbrinjavanje otpada. Minimalna veličina parcela je 50 »kvadrata«, a odmorište mora imati telefon, kutiju prve pomoći, mogućnost poziva Hitne medicinske pomoći, dočim recepcija nije uvjet. Naravno, cijeli prostor treba biti odgovarajuće uređen, obilježen i ograđen, te povezan s javnim prometnicama.

– To su doista minimalni uvjeti da bi se kamperi mogli zaustaviti preko noći, odnosno do tri dana. U početku je prijedlog Ministarstva bio puno zahtjevniji, ali smo iz KUH-a, povodeći se za postojećim rješenjima u zapadnoevropskim zemljama, inzistirali da se što više ublaže jer to ipak nisu mjesta za duži boravak. Drago nam je da su te sugestije naposljetku prihvaćene i da sada imamo podlogu da se, primjerice kroz mali obrt, organiziraju i naplaćuju takve usluge. Naravno, cijene bi u ovim odmorištima trebale biti osjetno niže nego u kampovima, smatra Sladoljev. Ističe da bi gradovi i općine, prvenstveno primorski koji imaju problem divljeg kampiranja, mogli sada identificirati svoja ili možda državna prikladna zemljišta koja bi se davala u koncesiju za kamp odmorišta. Mogla bi takva odmorišta i sama lokalna samouprava, preko svojih komunalnih tvrtki, urediti. U nekim zemljama, primjerice u Italiji, ona su za korisnike besplatna.

U svakom slučaju, država stupanjem dopuna pravilnika na snagu odrađuje svoj dio posla, a sljedeći potezi su na malim poduzetnicima koji mogu prepoznati isplativost pružanja takvih usluga, ali i lokalnoj samoupravi kojoj je u interesu da omogući njihovo pružanje, po razumnim cijenama, jer su im dodatni argument za provođenje komunalnog reda, odnosno imat će kamo »potjerati« kampere s gradskih parkirališta i javnih površina koje ljeti često okupiraju i uneređuju. Naravno, ni dopunjeni pravilnik niti otvaranje kamp odmorišta neće zaustaviti divlje kampiranje, ali bit će dodatno opravdanje za njegovo strože sankcioniranje.

G. PRODAN, Glas Istre