Rafael Ravnik rođen je prije nepune 24 godine u porečkoj Novoj Vasi. Ima njemačko (po majci) i hrvatsko državljanstvo (po ocu), govori četiri jezika (uz hrvatski i njemački to su talijanski i engleski), a prošlu godinu označila su mu dva bitna događaja – diplomirao je na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu na temu "Simulacija šoka produktivnosti i kamatnog šoka u Hrvatskoj, koristeći jednostavni dinamički stohastički model opće ravnoteže", a s kolegom Ivanom Žilićem osvojio je studentsku Nagradu "Marijan Hanžeković". Riječ je o najznačajnijoj nagradi koju student ekonomije može dobiti.
Ne čudi da su ga na pripravnički jednogodišnji angažman primili u Hrvatsku narodnu banku, u direkciju za ekonomsko modeliranje. Bio je to, naravno, povod za razgovor s mladim stručnjakom.

Razlika teorijske i poslovne ekonomije
– U osnovnu školu išao sam u Novoj Vasi tri razreda, a onda u Višnjanu do osmog razreda. završio sam u Poreču Turističko-ugostiteljsku školu Antona Štifanića, smjer hotelijersko-turističkog tehničara. Od 15. godine sam radio praksu svako ljeto i sezonske poslove u turizmu. Najprije kao portir i napredovao do recepcionara, a kasnije i turističkog predstavnika ID Riva toursa. To sam radio i kao student, jer sam uz gradsku stipendiju time financirao školovanje. Unatoč tome što su moji roditelji imali mogućnosti financirati moje potrebe tijekom studija, pokušavao sam sve pokriti vlastitim prihodima i u tome uspijevao do 90 posto, otkriva Ravnik svoju filozofiju, tako netipičnu u porečkim prilikama.
Na pitanje kako je iz turističke struke krenuo u ekonomske vode, kaže da su ga otkad pamti zanimale financije, dionice i slično.
– U trenutku kada sam upisivao ekonomiju, još nisam znao da ću se baviti teorijskom ekonomijom, odnosno makroekonomijom. Većina hrvatskih studenata upisuje poslovnu ekonomiju u koju spadaju računovodstvo, bankarstvo, poslovne financije, analize poduzeća, marketing, menadžment, poduzetništvo i tome slično. Svi oni studiraju na ekonomskim fakultetima pa ih se redovito naziva ekonomistima, što nije ispravno, jer oni studiraju poslovnu ekonomiju. Upisao sam upravo studij ekonomije i smjer pod nazivom ekonomija, koji je od 1.000 upisanih studenata odabralo samo nas dvadesetak. Na tom se studiju uče razni kolegiji vezani za ekonomiju jedne zemlje ili globalnu ekonomiju, a uglavnom se koriste razni matematički i statistički modeli da bi se opisale te ekonomije ili određeni ekonomski fenomeni, razne mjere monetarne i fiskalne politike, objašnjava Ravnik.
Našem je sugovorniku jako važno bilo razjasniti razlike između javnog poimanja struke i sadržaja studija. Bio je u prvoj generaciji studenata upisanih po bolonjskom procesu 2005. godine, po sistemu četiri godine preddiplomskog i jedna godina diplomskog studija.

Daleko iza uspješnih vršnjaka s inozemnih fakulteta
– Posljednje dvije-tri godine studija počeo sam se intenzivnije i izvan nastave baviti ekonomijom. Na tome prije svega mogu zahvaliti svom mentoru profesoru dr. sc. Ivi Bićaniću koji me najviše podupirao i motivirao – s malom grupom od nas četiri-pet studenata svaki se tjedan sastajao na nekoliko sati radi izučavanja dodatne, uglavnom strane ekonomske literature. Također profesor dr. sc. Josip Tica je sa mnom intenzivno surađivao tijekom diplomskog studija i poticao me na dodatni rad te savjetovao pri pisanju radova. A i siim sam se usavršavao. To je bilo obavezno, nažalost, jer u Hrvatskoj niti jedan ekonomski fakultet nije niti na približnoj razini ekonomskih fakulteta u svijetu. Na našim fakultetima postoje samo hvalevrijedni pojedinci koji nastoje unaprijediti akademsku zajednicu, ali za sada još u tome ne uspijevaju. Ne želim blatiti naše fakultete, na kojima sam i sam studirao, ali svjestan sam svih nedostataka. Premda sam dobio najvrjedniju nagradu na području ekonomije u Hrvatskoj, znam da sam, nažalost, daleko iza vršnjaka na evropskim i američkim sveučilištima. Da bih napisao svoj diplomski rad, za što mi je trebalo pola godine, išao sam na dodatno usavršavanje na specijaliziranu ljetnu školu u Nizozemsku. Tamo smo učili isključivo tu metodu koji sam koristio u diplomskom radu. Nju u svijetu već duže koriste, a na hrvatskim fakultetima se ne može naučiti, kritičan je i odlučan Ravnik.
Trud mu se, kaže, isplatio, jer je znanje na kojem je diplomirao bio jedan od glavnih razloga da je dobio posao u HNB-u.

A što ambiciozni mladi ekonomist ima dalje u planu? Ne gradi kule od ambicija. Kaže da budućnost dobrim dijelom ovisi o tome hoće li dobili priliku ostati u HNB-u i nakon isteka jednogodišnjeg ugovora i koliko će zahtjevan biti posao koji bude radio.
– U slučaju poslijediplomskog, odnosno doktorskog studija vjerojatno ću izabrati neko od evropskih sveučilišta. Alternativa je ostati ovdje, gdje je, naravno, ljepše živjeti i čekati otvaranje mogućnosti daljnjeg školovanja. Izgledna je opcija pričekati otvaranje poslijediplomskog studija koje pokreće nekolicina mladih doktora znanosti, većinom zaposlenih u HNB-u, koji su proteklih godina stekli svoja zvanja širom svijeta i spremni su ih prenijeti u Hrvatsku. Studij utemeljen na svjetskim standardima u Hrvatskoj bio bi sigurno moja prva opcija. Za sada sam jako zadovoljan poslom u HNB-u jer me radno okruženje usmjerava da stalno učim, kaže Ravnik.

Za nagradu treba zadovoljiti visoke kriterije
O privatnom životu govori tek šturo. Nekada je bio aktivni nogometaš, u osnovnoj školi. Bavio se i kickboxingom. Sada mu je sport rekreacija. Ima jednog starijeg i jednog mlađeg brata. Mlađi je u školi, a stariji radi u turizmu i izvanredno studira poslovnu ekonomiju u Puli. Trenutno živi s djevojkom u Zagrebu, a studij je proveo u studentskom domu. Ravnik je, očito, rječitiji kada je u pitanju struka, pa za kraj pitamo što znači Nagrada "Hanžeković" i kako ju je zaslužio.
– Nagradu smatraju najvažnijom za ekonomske radove u Hrvatskoj, a dodjeljuju je u dvije kategorije – redovna i studentska. Da bi se ušlo u izbor za nagradu, treba zadovoljiti visoke kriterije – dva anonimna recenzenta (domaća ili strana) i kriterij znanstvenog rada, jer se nagrađeni rad objavljuje u poznatom časopisu "Financial Theory and Practice" Instituta za javne financije u zagrebu. Na temelju recenzija peteročlana komisija odlučuje o nagrađenima, a nagrade se ne dodjeljuju ako niti jedan rad ne zadovolji navedene kriterije. Jedne godine nije dodijeljena redovna, a čak tri prethodne nisu dodijeljene studentske nagrade. Kolega i dobar prijatelj Ivan Žilić, s kojim odlično funkcioniram u timu, i ja prijavili smo rad i godinu dana prije, ali nismo zadovoljili kriterije komisije. No, naučili smo na pogreškama i prihvatili drugu priliku. Napisali smo rad na temu korištenja SVAR analize pri utvrđivanju učinaka fiskalnih šokova u Hrvatskoj, gdje pomoću ekonometrijskog (statističkog) modela simuliramo posljedice naglih promjena, šokova, u fiskalnoj politici, i to dezagregiranih šokova, što znači da promatramo odvojeno što se događa kad narastu izdaci državnog proračuna i odvojeno što se događa kad narastu prihodi. Ovdje ispitujemo posljedice na kamatnu stopu, inflaciju i gospodarsku aktivnost. Opseg rada je, zajedno s dodacima, 30-ak stranica, pokušava novinarki laiku objasniti mladi ekonomski stručnjak.