Bolji život? Naziv najpoznatijeg i vjerojatno najboljeg romana istarskog romanopisca Fulvija Tomizze s upitnikom krasi plakate novog, ovogodišnjeg izdanja Tomizzinog susreta na granici. Pitanje se odnosi u prvom redu na skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u smislu, da li će nam u toj uniji biti bolje? Ni sutra ni prekosutra već odmah, odnosno 1. srpnjem 2013. godine. Za nas koji češće prelazimo granicu sa Slovenijom bitne se novine očekuju tek 2015. godine, kad bi možda Hrvatska mogla ući u klub država potpisnica schengenskih sporazuma. Do tada koristiti ćemo i dalje putovnicu odnosno osobnu iskaznicu s papirićem i pečatom slovenskih graničara.

Nadam se kunama
Nadam se da ćemo još duže koristiti naše kune jer dobro se sjećam dana kada je Slovenija uvela euro: u nekoliko mjeseci cijene su vrtoglavo porasle i nestalo je blagostanje u državi gdje je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo izuzetno ugodno živjeti. Nedavno sam se prošetao jednim u nizu velebnih prodajnih centara koji su izgradeni u predgradu Rovinja. Letimičnom procjenom izložene robe zaključio sam kako je više od 80 posto prehrambenih artikala porijeklom iz inozemstva, najviše iz Austrije ili Njemačke, nešto manje iz Italije, još manje iz Slovenije, naših, domaćih proizvoda možeš izbrojiti na prste jedne ruke.
Kažu da je turizam tipična izvozna djelatnost no, čini mi se da smo mi tek puki preprodavači, posrednici u procesu gdje profi t ostvaruju naši uvoznici. Ulaskom Hrvatske u EU, prostor i ono malo hrvatskog nestat će sa prodajnih pultova, slažete li se? Možda nije sve tako crno, ali jedno je sigurno: sve vlade koje su se dosad izmijenile u Banskim dvorima nisu riješile temeljni problem male, velike države, odnosno kako spojiti turizam i poljoprivredu, odnosno kako spojiti hotele s hrvatskom prehrambenom industrijom koja je, koliko se sjećam, proizvodila izvanredne proizvode. Je li hrvatska poljoprivreda još živa? Iz istarske turističke perspektive izgleda da je rješenje još daleko, osim ako površno zaključimo da ćemo budućnost osigurati maslinovim uljem i vinom. To me podsjeća na francusku kraljicu koja je ministrima koji su se jadali da narodu nedostaje kruh dobacila: "Ako nemaju kruha dajte im kolača!"
Ne znam hoće li hrvatska poljoprivreda prosperirati ulaskom države u EU, mislim da neće, kao što nisu profitirale ni ostale države središnje i jugoistočne koje su prije nas ušle u zajedničko tržište.

Vino i maslinove grane
U biti mi ulazimo u Europsku uniju s privredom koja je već dobrim djelom rasprodana, uključujući i bankarski sustav; i zato se pitam se kako nam može biti bolje već sutradan, odnosno nakon 1. srpnja 2013. godine. Ulazimo u EU daleko slabiji nego što smo bili 1991. godine, kada je počela hrvatska avantura u svijetu velike politike, dovoljno je pregledati razinu štednje hrvatskih građana, strane banke najele su se svih tih godina i nastavljaju neizmijenjenim tempom. Imali smo u Istri našu Istarsku banku, imali smo Mirnu koja je pravila vrhunske srdele i inćune, imali smo Puris koji je proizvodio prvorazrednu hranu, imali smo štošta drugog, danas smo napredovali u ulju i vinu, to je vrhunac naše slave, paravan iza kojega naši političari skrivaju mane i propuste.
Građani jedva čekaju da se hrvatski carinici maknu sa granice, svi ciljaju ka potrošnji, jedva čekaju da se svi zajedno bolje, brže i slobodnije kreću tržištem Unije. Pričao sam nedavno s tršćanskim trgovcem koji ne vjeruje da će ulazak Hrvatske u EU bitno promijeniti stanje trgovine u Trstu: "Malo tko još dolazi u šoping, granica nije problem već problem je u tome što je svima pala kupovna moć, nama i vama, u fazi recesije suludo je povjerovati da će politički čin ulaska Hrvatske u Europsku uniju promijeniti stanje na tržištu", rekao mi je vlasnik trgovine koji jedva čeka da mu Kinezi preuzmu lokal, koji mu nastavlja gomilati dugove prema općini i državi.

Odustali od demokracije
Da, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju naša će država uživati u blagodatima EU-fondova, govori se o iznosu od dvadeset milijardi eura do 2020. godine. Listam dnevne novine u potrazi za programima ulaganja europskog novca i ne nalazim ništa, možda se plan drži u tajnosti, a možda ga uopće nema. U Italiji korupcija političke kaste dostigla je nevjerojatne razmjere. Stari Machiavelli je zapisao prije petsto godina: "Kad korupcija preplavi društvo, nema tog zakona koji će zaštititi zajednicu i članove u njoj". Mi nismo daleko od Italije, plivamo u istom sosu, poput Talijana i mi smo odustali od demokracije, dobar dio Hrvata i Talijana ne vjeruje izborima i ne glasa, ionako ti se isto piše….
Prvi dan srpnja 2013. godine može izgledati kao cilj, ali kad se okreneš unazad, strah te obuzme saznanjem da je od starta prošlo više od dvadeset godina. Prosječni građanin s malom dozom povijesne savjesti i svijesti ne može biti sretan da do tog sudbonosnog datuma fali tek mjesec dana, a nije problem što je na cilj stigao umoran, već je davno zaboravio kada, zašto i gdje je sve to počelo, nejasan mu je smisao tog puta. Zašto smo toliko čekali, zbog naših mana? Što odgovara Europska unija, kako obrazlaže to silno odugovlačenje? Nakon više od dvadeset godina ulazak Hrvatske u EU prvo je značajno posezanje Unije na prostor Balkana, normalno ako izuzmemo Sloveniju, a nju možemo lako izuzeti.
Nakon toliko prolivene krvi i silnih pljački narodne imovine suludo je pitati se ulazimo li prvog dana mjeseca srpnja u fazu boljeg života, jer bolji je život iza nas, toliko je toga propušteno i uništeno…

E. Velan, Glas Istre