U povodu Dječjeg tjedna Društvo Naša djeca i Zavičajni muzej Poreštine organizirali su, u suradnji s Osnovnom školom Poreč i TOŠ Bernardo Parentin, zanimljivu aktivnost za učenike trećih razreda. U srijedu dopodne u Lapidariju Zavičajnog muzeja okupilo se četrdeset učenika iz obje škole, kako bi tragali za blagom – po starom gradu, upoznajući i prepoznajući povijesne spomenike, jer je baština ovogodišnja tema Dječjeg tjedna.

Dok su čekali upute jedni su drugima otpjevali po pjesmu – na hrvatskom i na talijanskom jeziku.  Kustosice Zavičajnog muzeja podijelile su ih u grupe na način da je svako dijete iz torbe izvuklo papir u jednoj od pet različitih boja s pet različitih crteža lapida iz lapidarija. Svako je dijete trebalo prepoznati izloženi spomenik prema crtežu koji je bio na papiriću – istobojni papirići i jednaki crteži okupili su pet skupina djece. Potom su skupinama djece pridruženi odrasli pratitelji i pratiteljice te podijeljene upute kako naći prvi trag. Odrasli su pazili na red, ali nisu smjeli pomagati djeci u potrazi. Tragovi koji su vodili ka blagu bili su razmješteni uz  važne spomenike u starom gradu. Trebalo je slijediti tragove s kraja na kraj poluotoka.  Jedna skupina djece pronašla je blago u rekordno kratkom roku – veselju i vriski nije bilo kraja kada su pronašli ključ, a kad su njime otvorili poklopac šterne i u njoj spazili škrinju, otvorili je i u njoj našli čokoladne kovanice, počelo je punjenje džepova. No, djeca su upozorena da svatko smije uzeti po jednu kovanicu, kako bi ostatak blaga podijelili s onima koji nisu bili tako brzi. Dobro da su to organizatori baš tako smislili. Naime,  stručnjakinje iz muzeja utvrdile da ova skupina ipak neće biti pobjednička, jer su preskočili čitav jedan trag i spomenik. Morali su ispraviti pogrešku, vratiti se u potragu. U međuvremenu su se blagu približile čak dvije skupine – jedna je imala konačne upute, druga je zadržala ključ – morali su surađivati da otkriju gdje je skrivena škrinja s blagom.

Na kraju zapravo ne da nije bilo nezadovoljnih, nego su djeca bila ispunjena utiscima, naučila su koliko je korisno raditi u timu, da valja dijeliti blago s drugima i što znači imati prijatelja/prijateljicu i biti prijatelj/ica. Cintija je rekla da nije mogla ni zamisliti da je tako teško tragati za blagom. Srećom je DND osigurao sokove i grickalice da se djeca okrijepe nakon naporna posla. Osjećali su se jako važnima, jer ih je barba Burgi došao snimiti za radioa proveli su jedno iznimno zanimljivo dopodne izvan škole.