U razgovoru za “Slobodnu Dalmaciju” prof. Benović naveo je kako je u proljeće ove godine u sjevernom Jadranu zabilježen nalaz izvorno američke Ktenofore mnemiopsis, slične meduzi, koja se smatra najvećim svjetskim problemom vezanim uz balastne vode. U Crnome moru pojavila se 1982. godine i uništila ribarstvo, izazvavši pad pelagičnog ribolova za 80 posto.

– Izuzetnu opasnost predstavljaju vrste koje imaju jaku sposobnost adaptacije, mogu živjeti u visokoj i niskoj slanosti, u toplom i hladnom moru, a takva je Ktenofora mnemiopsis koja ždere ličinke, planktone, male ribice i jaja te se strahovito širi sve dok nema predatora koji će je napasti – pojašnjava prof. Benović. Globalno zatopljenje, dodaje znanstvenik, omogućilo je širenje toplovodnih vrsta i strujanjem po rutama brodova, a u Jadranu je taj “vektor sporog prijenosa” već dokazan pojavom afričke srdele koja je kroz Sueski kanal došla iz Crvenog mora, te kao biološki jača istiskuje autohtonu jadransku srdelu iz ekosustava.

– Kada se neki organizam iznenada pojavi, to je moguće jedino “vektorom brzog prijenosa”, koji se vezuje uz brodski transport, a balastne vode su najopasnije jer je riječ o velikoj količini mora, kao da preuzmete jedan cijeli zaljev i odnesete ga drugdje – kaže prof. Benović, navodeći još niz primjera nedavnog “doseljenja” na Jadran.

Godine 1988. prvi put je na Cresu viđen australski puž, a prije desetak godina pojavila se atlantska želatinozna vrsta Mugiaea atlantica, koje nikada nije bilo u Sredozemnom moru, a sada u sjevernom Jadranu istiskuje domaću Mugiaeu kochi.

Prošle godine pojavio se u ušću Neretve novi rak, koji je stigao iz Sjeverne Amerike, dok je australska noctiluca, koja ubije sve oko sebe, cvjetanjem u sjevernom Jadranu izazvala 1999. i 2001. godine crveno obojenje mora na ukupnoj površini od 50 tisuća četvornih metara. Brodovima je u Jadran donesena i tropska caulerpa, koja sada prekriva stotine hektara morskog dna, brišući raznolikost, jednako kao i brojni neistraženi organizmi.

Bilo je u Sredozemlju nekoliko sporadičnih nalaza vrlo opasnih morskih organizama, koji se na našu sreću zasad nisu uspjeli adaptirati. – Kod Genove su zabilježene praktički nevidljive meduze iz skupine cuboza, zvane “morske ose”, koje potječu iz sjevernih australskih voda, a najopasniji su organizam za čovjeka na kugli zemaljskoj jer se bez liječničke pomoći umire za pet minuta – kaže prof. dr. Adam Benović, koji navodi i slučaj kada je bakterija kolere balastnim vodama stigla 1991. godine u Južnu Ameriku, zarazila milijun i ubila 10.000 ljudi.

– Gotovo je nemoguće da organizmi iz obalnog mora prežive na otvorenom, pa je izmjena balastnih voda na otvorenom moru učinkovita, a mi trebamo prisiliti brodare da je obavljaju pravilno – tvrdi dr. Ivona Marasović, direktorica splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo. – Izmjenu voda iz balastnih spremnika valja obavljati 200 milja daleko od obale, a ako to nije moguće, barem na 50 milja i 200 metara dubine.

Hrvatska, kao inicijator prijedloga da se Jadran proglasi posebno osjetljivim područjem, smatra da u njemu nema mogućnosti izmjene balasta i da bi bilo idealno da se to radi u Sredozemnom moru, no Italija, koju podržava Slovenija, predlaže da se to radi u području Palagruže, što bi za naše ribarstvo bila golema šteta – kaže dr. Marasović. Osim izvještaja o ukrcavanju i izmjeni balastnih voda, novi hrvatski Pravilnik o nadzoru balasta omogućuje i nužne mjere uzorkovanja za brodove koji dolaze iz sumnjivih područja.

Nikola Bajto kaže da je 9,5 milijuna tona balastnih voda ispušteno lani u Jadran, a od toga je 2037 brodova ispustilo 2,5 milijuna tona u hrvatskim teritorijalnim vodama, od čega milijun u riječkoj luci, koju slijede pulska, šibenska i splitska.

12 milijardi tona balastnih voda se godišnje prenese svjetskim morima, a sadrže oko 4500 različitih organizama i 3000 vrsta planktona, donosi Slobodna Dalmacija.

Barkun