Treće korizmene nedjelje, 23. ožujka, održan je u Vrsaru tradicionalni, ove godine petnaesti, križni put „Ka Sv. Andriji“.

Više od 200tinjak vjernika, pristiglih iz gotovo svih dekanata Porečke i Pulske biskupije, okupilo se kod vrsarskoga groblja gdje ih je dočekao domaćin, preč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, koji je ujedno i porečki dekan. Na pobožnosti je sudjelovao i vlč. Carol Homieja, župnik Višnjana. Nakon dekanovog uvodnog pozdrava i tehničkih informacija, okupljeni su, predvođeni križem, krenuli preko ceste, pored lokve Fabian, po šljunčanom puteljku koji vodi do crkvice sv. Andrije. Postaje križnoga puta postavljene su na stabla uz stazu, a napravljene su od grana iz okolne šume te drvenih ploča s izrezbarenim rimskim brojevima postaja. Ove su godine, za ovaj petnaesti put po redu, postavljeni novi križevi i nove ploče s brojevima postaja. Tekst križnoga puta čitali su vjernici iz raznih dijelova Istre, a župnik i vlč. Homieja su uz postaje čitali prigodne meditacije. Uspevši se vijugavom stazom do vrha brda i crkvice sv. Andrije, hodočasnici su izmolili zadnju postaju koja se nalazi na stablu ispred crkve te ondje sa završnom molitvom zaključili pobožnost križnoga puta.

Nakon posljednje strofe pjesme Stala plačuć, u završnoj meditaciji preč. Zohil je podsjetio na riječi sv. Edit Stein, na jedno njezino promišljanje o Uskrsnuću. „On, koji je iz smrti ustao na novi život, On je i mene oživio, probudio iz sna smrti, dajući mi novi život iz dana u dan. U svitanje nedjeljnog jutra žene su žurile na Isusov grob kako bi pomazale njegovo tijelo. Njihove prašnjave noge nošene kapljicama jutarnje rose hitile su svome Ljubljenom Učitelju. Čudo Uskrsa otvaralo im se poput pupoljka koji u sebi skriva neslućenu ljepotu uspavanog cvijeta. Anđeli im najavljuju radosnu vijest, “Isus živi!” Mračan grob obasjala je svjetlost Očeva duha koji je uskrisio Isusa na novi život. U njegovoj smrti bila je i moja smrt. U njegovom Uskrsnuću živi i moje uskrsnuće. Zato vjerujem da je svako umiranje, svaka smrt, početak novog života s Njim koji je prvi iskusio ovu veliku tajnu. Pokazao mi je put, jedino križ vodi do vječnoga života. Ne želim ostati u smrti, iako živim. Grijeh je smrt. Koliko danas ima ljudi koji su duhovno mrtvi jer žive u grijehu koji udaljava od Boga i čini stanje još gorim. Želim se otvoriti plodovima Isusova Uskrsnuća, njegovi neiskazani, neiscrpivi darovi bliske prisutnosti: ljubav, mir, radost, velikodušnost, dobrota, dobrota, čistoća srca, poniznost, služenje itd., sve ovisi o meni hoću li ih prihvatiti jer sve mi je dano.“ Župnik je u nastavku podsjetio na nedjeljno evanđelje toga dana, gdje Isus govori o smokvi koja ne donosi ploda, ali joj daje šansu. „Tako i svakom pojedinom od nas Isus daje šansu“, podsjetio je župnik te je potaknuo sve, „iskoristimo tu šansu koju nam Bog daje jer njegovo je milosrđe i dobrota veće od svih naših nepodopština. Na nama je hoćemo li zatražiti oproštenje, hoćemo li priznati svoju grešnost. Nemojmo propustiti tu priliku, osobito sada u korizmenom vremenu.“

„Gospodine moj, svojim Uskrsnućem, daješ nam nadu u ostvarenje istinske sreće, vječnog zajedništva s Tobom. Nijedna patnja nema zadnju riječ, ako se u pouzdanju prinosimo s tobom Ocu za spasenje svijeta. Uvijek se događaju naša mala uskrsnuća koja su dar tvoje ljubavi s križa. Ne daj da ikada izgubimo čvrsti kršćanski stav. Moj Otkupitelj živi u meni novim životom koji će u konačnici zaživjeti nakon prijelaza iz ovozemaljskog u nebesku ispunjenost Presvetim Trojstvom”, zaključio je župnik Zohil te je na kraju izrekao završne zahvale svima, kako sudionicima pobožnosti tako i onima koji su svojim angažmanom doprinijeli realizaciji ovogodišnjeg Križnog puta Ka sv. Andriji. Zaključio je podsjetivši ukratko na povijest crkve sv. Andrije, te pozivom svima okupljene pozvao na sudjelovanje na Križnom putu „Ka svetom Andriji“ i iduće godine.

Na kraju je župni zbor, pod vodstvom s. Josipe Draguljić, predvodio pjevanje nekoliko tradicionalnih korizmenih pjesama. 
Ova lijepa tradicija Križnoga puta započela prije petnaest godina, nakon što je vlč. Zohil, po preuzimanju župe Vrsar, odlučio popraviti tada ruševnu crkvicu sv. Andrije iz 18. stoljeća. Ta je crkva nastala na mjestu prethodne koja se u povijesnim vrelima po prvi put spominje još davne 1226. godine. Posvema obnovljenu crkvu je, o blagdanu svetog apostola Andrije, 30. studenog 2010. godine, nanovo blagoslovio tadašnji ordinarij mons. Ivan Milovan. Osim pobožnosti križnoga puta, tu se redovito održava i svečana proslava svetoga Andrije ap., pa tako svake godine, zadnjeg dana mjeseca studenog, ribari u procesiji nose sliku sv. Andrije, svog zaštitnika do crkvice.

txt i foto: Župa Vrsar