U ponedjeljak, 23. travnja morskim hodočašćem na otok sv. Jurja u Vrsaru je svečano proslavljen blagdan tog ranokršćanskog mučenika. Svečano misno slavlje ispred drevne crkvice iz 9. stoljeća na istoimenom otoku u vrsarskom akvatoriju predvodio je mjesni župnik, vlč. mr. Lino Zohil. Okupljanje je započelo na vrsarskoj rivi u posljepodnevnim satima, da bi zatim sa pet brodica i čamaca, stavljenih na raspolaganje od strane lokalnih ribara i Marine Vrsar, svi hodočasnici bili prevezeni na otok sv. Jurja. Nakon okupljanja ispred crkve hodočasnici su, predvođeni župnikom, krenuli u ophod većeg dijela otoka novouređenom šetnicom. Pješačenje je popraćeno molitvom krunice i prigodnim marijanskim pjesmama. Po povratku do crkvice uslijedilo je svečano euharistijsko misno slavlje koje je pjevanjem uzveličao župni zbor.
Vlč. Zohil je na početku misnog slavlja pozdravio sve okupljene vjernike na hrvatskom i talijanskom jeziku, zahvaljujući adekvatnoj promidžbi, pozivu na hodočašće odazvala se i nekolicina stranih gostiju koji trenutno borave u Vrsaru.
U prigodnoj nadahnutoj homiliji predslavitelj je prije svega kratko prikazao povijesno-kontekstualna obilježja izuzetne rasprostranjenosti štovanja sv. Jurja. Živio je u 3. st., te je kao potomak particijske obitelji u Kapadociji(područje današnje Palestine), bio predodređen za zvanje vojnog časnika. Vrlo je rano postao kršćanin te je, nastojeći svojim časničkim utjecajem spriječiti progone, ušao u otvoreni sukob sa samim Dioklecijanom. Nakon mučenja koje je Juraj čudesno preživio, kaže nadalje legenda, Dioklecijan ga je, htijući ga pomilovati, uveo u poganski hram da prinese žrtvu, no on se tu pomolio Bogu na što su se svi poganski kipovi srušili; zatim mu je, jer je odbio vratiti se politeizmu, odrubljena glava.
Obzirom da je sv. Juraj bio rimski vojnik kršćanin, tijekom povijesti, a napose za vrijeme križarskih ratova, vrlo ga se često uzimalo za zaštitnika vojnih postrojbi, sakralnih građevina, ali i gradova pa i čitavih država. U toj povijesnoj epohi nastaje običaj prikazivanja sv. Jurja na kao konjanika koji ubija zmaja, simbol zla. Na području Porečke i pulske biskupije sv. Juraj se časti u Rovinju gdje je, uz sv. Eufemiju, suzaštitnik grada, zatim u Oprtlju, Boljunu i Starom Pazinu.
Njegovu zaštitničku ulogu propovjednik je okupljenima nastojao posvjestiti i strateškom lokacijom otoka sv. Jurja koji je svojom pozicijom prirodna zaštita vrsarskoj rivi gdje je privezano više stotina plovila.
Predslavitelj je istaknuo sv. Jurja kao svjetli uzor kako njegovim suvremenicima tako i ljudima današnjeg vremena naglasivši, „molimo sv. Jurja da nam da snage i mudrosti da se odupremo iskušenjima te da proživimo život po uzoru na Krista". „I mi smo u životu ponekad svojevrsni mučenici, kada se borimo za ono što želimo, ili, još bitnije, kda se borimo za ono što Bog od nas želi. Neka nam sveti Juraj, koji je podnio mučeništvo ne htijući se odreći vjere, svojim zagovorom dadne snage da se odupremo svim onim iskušenjima koja nas vode daleko od vjere, daleko od Kristovog životnog uzora; neka nam da snage da se, poput njega odupremo zlu, i da živimo Kristu.", zaključio je vlč. Zohil.
Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovog hodočašća, a napose gradskoj komunalnoj službi zahvaljujući kojoj je osim uređenja otoka ove godine kroz gustu vegetaciju na otoku probijena kružna šetnica oko većeg dijela otoka. Prošle je godine, naime, ista takva šetnica uređena oko manjeg dijela otoka. Zahvalio se zatim ribarima i djelatnicima Marine Vrsar za prijevoz do otoka, te Općinskom poglavarstvu i mjesnom uredu Turističke Zajednice na pomoći u uređenju i organizaciji zabave na rivi koja je uslijedila te večeri.
Mr. Zohil je zatim pozvao vjernike da obiđu crkvicu, te iznio nekoliko povijesnih podataka o izgradnji o obnovi crkvice, vrsarskoj povijesti te tragovima kršćanstva na ovom području. Crkvica je izgrađena na prirodnoj stijeni, temeljito je obnovljena i ponovno posvećena polovicom devedesetih godina prošloga stoljeća. Iznutra je krase, tipično ranokršćanske, dvije apside a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima („tabulae peuntingeriane) 1prvi put spominje kao „Ursaria sull´insula" u 3 stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljnosti otoka. Župnik je završio ovo kratko izlaganje zanimljivim detaljem o postojanju zapisa o tome da je most u venecijanskom sestieru Cannaregio, prema stanici Santa Lucia napravljen od kamena iz Vrsara.
Predslavitelj je zaključio mišlju da poštivanje i valoriziranje povijesne baštine nije samo odraz kulture nego je i odraz svijesti da cijenimo što su nam prethodne generacije ostavile, što ujedno predstavlja i obvezu da mi to isto, u materijalnom ali i duhovnom aspektu, predamo budućim naraštajima.
Prije povratka na kopno napravljena je zajednička fotografija ispred crkvice, kojom nije ovjekovječeno samo treće vrsarsko hodočašće sv. Jurju, nego je zabilježen još jedan fragment duhovnog rasta te nevelike ali izuzetno aktivne župne zajednice koja je posljednjih godina realizirala mnogo lijepih projekata. Na rivi je uslijedilo zabava i druženje uz glazbu pod pokroviteljstvom, Općinskog poglavarstva te mjesnog ureda Turističke zajednice. (G. Krizman)