U Vrsaru je po 16. put nastavljena tradicija održavanja pobožnosti Križnog puta „Ka sv. Andriji“, čija staza vodi šumskim putem od vrsarskog groblja do crkve sv. Andrije.

I ove je godine, uobičajeno, ta pučka pobožnost održana na 5. korizmenu nedjelju, 22. ožujka 2026. godine, u poslijepodnevnim satima. Nakon okupljanja kod groblja, veći broj okupljenih vjernika iz Vrsara i Gradine, ali i iz drugih župa Porečkog dekanata, predvođeni mons. Tomislavom Čubelićem, umirovljenim svećenikom Splitske nadbiskupije te mjesnim župnikom vlč. Linom Zohilom, krenuli su, pjevajući „Stala plačuć“ prema postajama koje su postavljene na stabla uz šumsku stazu. Zanimljivo je da su oznake brojeva postaja izrađeni isključivo od drva s tog mikro lokaliteta. U nošenju križa te čitanju promišljanja uz postaje izmjenjivali su se župni čitači, i ovogodišnji krizmanici.

Zaključna molitva održana je ispred crkve sv. Andrije, a prigodnu je meditaciju izrekao mons. Tomislav Čubelić. On se je na početku osvrnuo na žrtvu i patnju u perspektivi vremenskog raskoraka od Kristova doba do današnjeg. “Samo su novi ljudi na pozornici. A patnja i križ, izgleda da to traje do konca svijeta.”

“Što je to čovjek pred dvije tisuće godina i malo više, ili što smo mi to danas dobili kad smo razapeli Boga na križ? U čemu smo bolji? Je li nam bolja obitelj? Jesu li bolji brakovi? Jesu li bolja djeca i ovi mladi ljudi? Dakle, što je to u nama ljudima da mi pošto poto hoćemo ubiti Boga, svojim životom svojom arogancijom svojim bezboštvom, svojim okrivljavanjem?”, zapitao se propovjednik. “I onda što god nam se dogodi, kaže, “to mi je dao Bog”. Ljudi, nije. Što Krist hoće? On uzima križ kojeg mu mi dajemo i on ga pretvara u naše spasenje.”

“Zato, nas ovdje, ljude koji vjeruju, neće spasiti ovo drvo. Spašava Krist, ali to je trebalo izdržati, izdržati smrt”, rekao je mons. Čubelić i nastavio pitanjem, “Tko se može žrtvovati za nekoga? Samo tko ga voli. Krist voli ljude.” “Pogledajte život, pogledajte obitelji, pogledajmo probleme. Ima li jedan otac ili majka kraja žrtve za svoje dijete koje voli? Nema, nema. Čak i onda kad ne uspije u onome što hoće. Zato Krist i njegova logika su jedina istina, svi nas drugi lažu”, pojasnio je.

Propovjednik je i nadalje aktualizirao. “Pogledajte ljude u društvu, moćnike, političare, je li itko obećao križ? Ne, nego “bit će vam dobro”. A mi pohlepni, pa uvijek iznova vjerujemo.” “Samo ne vjerujemo u ono što Krist kaže. A Krist kaže, vrlo jednostavno, “Slušaj me. Da li ste mi križ. Ja sam ga nosio, ja ga nosim. Ja idem s njim na kalvariju. U njemu su sva vaša zla i ja ih ništim svojom ljubavlju. Ja ih poništavam za vas, za vaše spasenje.” Zato bi bilo jako važno barem pamtiti, što Krist kaže u kritičnim trenucima”, naglasio je mons. Čubelić. “On kaže ovako “tko hoće za mnom, neka uzme svoj križ i slijedi mene”. Dakle, ne tuđi, ne tuđi, samo svoj. “Samo svoj i gledaj kako sam se ja ponašao.” Samo to kaže “tko hoće”. To znači, ne mora nitko. Ne mora nitko, ali, trebam ako hoću biti kršćanin, ako hoću biti čovjek vjere.” “Sve vam se u svijetu mijenja i promijenit će se, ali križ će ostati do vječnosti, on se ne mijenja. To je stožerno mjesto, to je ključ oko kojeg se okreće naš život. I samo onaj čovjek tko svome križu , po Kristovu kriteriju daje smisao, taj ga može nositi”, naglasio je propovjednik.

“Mi možemo psovati, vrijeđati, prozivati Boga, sjedati ga na optuženičku klupu. I mi to radimo i to nam ide glatko i mi bi sad Boga živog optužili za sve nerede u svijetu. No, tko ga sluša, tko sluša Boga?”, zapitao se propovjednik. Tko sluša Krista kad govori o svome križu i nosi svoj križ? On meni i vama kaže “Ako vi hoćete da ja visim na križu, i to ću vam pretvoriti u spasenje jer mi je do toga stalo”, interpretirao je mons. Čubelić. “Moj i vaš put, moj i vaš život, prođe to brzo”, podsjetio je propovjednik. “Samo onaj tko dopusti Kristu ulazak u svoju patnju, u svoju bol, u svoju muku, u svoju nevolju, tko dopusti da Krist tu nađe mjesto, taj je spašen, taj je doista spašen. Zato, bez križa nema života. Svakakvih križeva ima, i prije Krista i poslije Krista, ali samo je jedan kroz kojeg se spašavamo, a to je Kristov križ. Pa pokušajmo barem malo promijeniti, u ove velike dane Kristove muke i uskrsnuća, minimum svog života i osjećati ćemo se drukčije”, zaključio je propovjednik.

Na kraju je gostu propovjedniku te svim sudionicima prigodnim riječima zahvalio župnik domaćin vlč. Lino Zohil.

Križni put „Ka sv. Andriji“ prvi je put održan 15. travnja 2011. godine, nakon što je godinu ranije, 2010., ta crkvica temeljito obnovljena te tako spašena od propadanja i posve ruševnog stanja u kojem se do tada nalazila. Misu povodom završetka obnove crkve sv. Andrije u Vrsaru predvodio je biskup Ivan Milovan 11. studenoga 2010. godine.

Nakon te obnove ponovno je stavljena u funkciju, a već sljedeće godine (2011.) započela je tradicija križnog puta „Ka sv. Andriji“, koji povezuje Vrsar s tom crkvicom i dodatno je oživio njezinu duhovnu i kulturnu važnost u zajednici.

Txt i foto: Župa sv. Martina Vrsar