U petak, 30. studenog, u dvjema susjednim župama zapadne istarske obale, Gradini i Vrsaru, svečano je proslavljen blagdan sv. Andrije apostola. Te dvije župe od nedavno vodi i isti župnik, vlč. mr. Lino Zohil. U župi Gradina, koja svetog Andriju slavi kao svog titulara svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je župnik susjedne župe, sv. Lovreč Pazenatički, vlč. Josip Kalčić, koji je do lipnja ove godine bio i župnik Gradine, a suslavili su: o. Drago Marić, vlč. Josip Zović i župnik domaćin mr. Lino Zohil.
Vlč. Kalčić je na početku prigodne homilije istaknuo: „Isus izvlači apostole iz njihova svakodnevnog života, uzima ih sa sobom baš onakve kakvi jesu te ih vodi na putove koji su do tada za njih bili nezamislivi. Njihov život treba dobiti posve novi smisao." „ Upravo kao i za apostole, Bog i za svakoga od nas ima osobni poziv, hoćemo li ga ignorirati, ili ćemo ga svim srcem prihvatiti?", upitao se propovjednik, te je u nastavku ukratko prikazao lik i djelo sv. Andrije kroz detalje koje saznajemo iz biblijskih zapisa. Slijedom Andrijina odaziva na poziv da slijedi Krista, naglasio je vlč. Kalčić, osjećamo se ponukani razmisliti i o našem odazivu na poziv primljen krštenjem, jesmo li mi uistinu na tragu i stopama sv. Andrije koji se onako spremno odazvao i druge pozivao Isusu? Upravo po uzoru na tog apostola i mi smo kao kršćani pozvani spremno i potpuno odazvati se Božjem pozivu i dati Isusu važno mjesto u svome životu. No, nastavio je propovjednik, Isus je apostolima dao i pravila i upute glede načina na koji će dostojno djelovati i širiti njegov nauk; Isusu danas i nama postavlja pitanja: jesmo li se odazvali i kako se odazivamo, kako živimo svoje zvanje i kako ispunjavamo svoje odgovornosti u obitelji, radnome mjestu, župi, i u svim svagdanjim prilikama. Jesmo li spremni onako čvrsto poput svetog Andrije prihvatiti poziv i izvršavati ga do posljednjeg daha s pomoću Božjom ili je to tek povremeno kada osjetimo potrebu ili ni tada?, potaknuo je vlč. Kalčić na razmišljanje okupljene vjernike.
Druga svečanost u čast sv. Andrije održana je u rano poslijepodne u Vrsaru. Tu se, naime, već treću godinu, od kada je temeljito obnovljena crkva sv. Andrije, održava sad već tradicionalna procesija sa slikom tog sveca od vrsarskog groblja poljskim putem do crkve sv. Andrije. I ove se godine, unatoč izrazito hladnom vremenu šezdesetak vjernika iz raznih župa porečkog dekanata okupilo na proslavi blagdana svetog Andrije koji se, prema povijesnim zapisima, na tom mjestu časti već osam stoljeća.
Misno slavlje tom je prigodom predslavio o. Drago Marić, karmelićanin. On je u prigodnoj homiliji napose naglasio pojedine karakterne osobine sv. Andrije, njegovu hrabrost odlaska od obitelji i prihvaćanja nepoznatog, kojom je krenuo prvo za Ivanom Krstiteljem a potom za Isusom, revnost kojom ga je slijedio, te pozivao i druge na put za Kristom. Nadalje, sv. Andrija uzor je prihvaćanja svojega mjesta u zajednici apostola, bez zavisti i ljubomore prihvatio je položaj koji mu je bio dodijeljen, a sve to vođen potpunim povjerenjem u Isusa. Propovjednik se zatim kratko osvrnuo na Andrijin život i mučeništvo naglasivši kako je Andrija svoj život završio svjedočeći za Onoga za kojim je imao hrabrosti ići.
Na kraju misnog slavlja kratki osvrt na povijest crkve svetog Andrije te prisutnost bratovština pod njegovim okriljem u Istri izrekao je dr. Ivan Milotić. Osim ribara koji su činili bratovštinu sv. Andrije i slavili svoga sveca 30. studenog, naglasio je dr. Milotić, na ovom se mjestu vjekovima održavala procesija i misa i u mjesecu travnju, za plodonosnu godinu, te u zaziv zaštite od tuče i suše. Žitelji vrsarskog područja su se, sve do Drugog svjetskog rata, osim ribarstvom veoma intenzivno bavili i poljodjelstvom, istaknuo je predavač, te u tom smislu iznio podatak kako su, prema povijesnim zapisima, brojne bile obitelji koje su na svojim gospodarstvima proizvodile oko 10000 litara vina godišnje. Dr. Milotić je izrazio iskrenu pohvalu nastojanjima obnove ove drevne tradicije čašćenja svetog Andrije, koja, prema povijesnim spisima, postoji od 1232. Godine, kada datira prvi zapis postojanja crkve na mjestu gdje se ona i danas nalazi, uz spomen maslinika pored nje – a zanimljiv je podatak da je to zemljište do današnjih dana ostalo u vlasništvu vrsarske župe.
Svečanost je završena zahvalama župnika domaćina svima koji su sudjelovali u realizaciji tog slavlja, a druženje je nastavljeno uz domjenak koji su omogućile Turistička zajednica i Općina Vrsar.

(G. Krizman)