Europski registar vinskih oznaka konačno je nadopunjen i zaštićenim oznakama izvornosti za hrvatska vina. U bazi E-Bacchus, u koju su zemlje članice Europske unije uvrstile nešto manje od dvije tisuće zaštićenih oznaka za svoja vina, odnedavno je upisano i 16 hrvatskih oznaka izvornosti.

Zaštićena oznaka izvornosti je naziv regije, određenog mjesta ili, iznimno, zemlje, koji se koristi za označavanje proizvoda, a podrazumijeva da kvaliteta i karakteristike, u ovom slučaju vina, nastaju pod utjecajem određene zemljopisne sredine, da grožđe potječe isključivo s tog područja na kojem se ujedno odvija i proizvodnja. U E-Bacchus je tako uvrštena Dalmatinska zagora, Dingač, Hrvatska Istra, Hrvatsko Podunavlje, Hrvatsko Primorje, zatim Istočna i Zapadna kontinentalna Hrvatska, Moslavina, Plešivica, Pokuplje, Prigorje-Bilogora, Primorska Hrvatska, Sjeverna Dalmacija, Slavonija, Srednja i Južna Dalmacija te Zagorje – Međimurje.

U europskom registru je tako, na jučerašnji dan, bilo uvršteno 1.290 zaštićenih oznaka izvornosti, pa hrvatski doprinos tom popisu djeluje vrlo skromno. No, Hrvatska zasad u bazi ima više oznaka izvornosti od, primjerice, Belgije, Češke ili Slovenije. Ipak, daleko je to od zemalja poput Italije ili Francuske koje zajedno “drže” više od polovice tog dijela registra, Italija sa 476 oznaka izvornosti, Francuska sa sto manje.

(I. FRLAN/NL)