Organizator je padovansko društvo I Musici Patavini a pokrovitelji grad Padova, Županija Veneto (kako stoji na web stranici organizatora) Istarska turistička zajednica i Radio Padova, sve u cilju učvršćivanje odnosa i prijateljstva Italije i Hrvatske u nadi stvaranja povezane Europe uz priliku oživljavanja arhitektonskih ljepota Jadrana te ponovnog otkrivanja podjeljene kulturne baštine u vrijeme vladavine Republike Venecije.

Koncert u Poreču nije bio jedini već dio turneje navedenog ansambla po istarskim crkvama, Vrsara (12. kolovoza), Medulina (13.), Premanture (14.), Umaga (16.), Novigrada (18.) te Rovinja (19.). (Interesantno da je izostala Pula, slučajno ili joj program u strahu pred stvarnošću nije ni ponuđen ili je to Pula jednostavno "otkantala"?)

Organizator je na internetu vrlo pretenciozno najavio turneju: Vivaldijeva "Četiri Godišnja Doba" zvukovi ljeta 2007. u Hrvatskoj . Veličanstvena klasična glazba Antonija Vivaldija biti će kraljica hrvatskog ljeta 2007. Od 12. do 19. kolovoza Četiri Godišnja Doba odzvanjat će u crkvama istarskih gradova u jedinstvenoj i originalnoj turneji u kojoj će protagonist biti Komorni orkestar "Venezia Concerto".

Ostavimo li po strani bahatost samohvale i totalno nepoznavanje atkualnog glazbenog trenutka Istre koji nije za podcjenjivanje, akcija bi mogla biti vrijedna pohvale: u poplavi koncerata u Istri, posebno u Poreču, dobrim dijelom potpuno asikroniziranih, uz brojne ansamble i izvedena djela dobro će biti čuti i poznata Vivaldijeva Godišnja doba, pogotovo u interpretaciji orkestra iz Venecije, Vivaldijevog rodnog grada. Uz Vivaldija najavljen je Hornpipe iz Muzike na vodi Georga Friedricha Haendela, kompletirati će se izvedbom koncerta br.4 u Sol duru Tommasa Albinonija, veoma slavnog concerta Il Cardellino Vivaldija, s flautom i orkestrom u interpretaciji Mattea Mignollija, i Sonate u četvero u La duru Giuseppea Tartinija. To ce biti kompozicija nikad prije ponudena, modernog oblika, čije je ponovno otkriće djelo rada cembalistice Francesche Venzo (navodi iz web stranice organizatora, ispravili smo samo suglasnike s dijakritičkim znakovima budući ih na talijanskim računalnim tipkovnicama nema).

"Pristojna" ulaznica od 100 kuna, dvostruko veća od redovnih cijena ulaznica za porečke koncerte (a glavnina Talijana htjela bi na koncert u baziliku besplatno!)

Unatoč svemu, praznik Velike Gospe, blagovremena propaganda, Ferragosto i Eufrazijana je popunjena.

Međutim.

Od očekivanog orkestra ni "o". Umjesto uobičajenog komornog ansambla najavljenog kao komorni orkestar od 15-ak ili više osoba (komorni orkestri variraju od 12-30, Vivaldi je koristio ansambl od 25 – 50 ljudi) pred prezbiterij porečke Eufrazijane izlazi ansambl od ukupno 6 glazbenika iz Padove umjesto iz Venecije, a umjesto očekivanog čembala koji ima i solističku dionicu a nije samo nužan basso continuo, dakle harmonijska pratnja, poput velike gitare, karakterističan za razdoblje baroka, u barokiziranom kućištu našao se obični sintesizer.

Ansambl od 5 gudača nije u stanju tehnički izvesti navedeno djelo jer se povremeno u pojedinim stavcima javljaju dvije solističke violinske dionice uz gudački orkestar i basso continuo. Kako će tri violine svirati 4 dionice? (Taj drugi solo kod normalnog orkestra svira jedna od prvih violina). Znači, svjesna prijevara.

Sintetizirani zvuk elektronskog glazbala ni na koji način ne može zamijeniti zvuk orgulja (Albinoni i njegov čuveni Adagio) ni čembala pa ni u dionicama bassa continua a nekmoli u solističkim dijelovima. Još jedna prijevara.

Da se svjesno želilo prevariti publiku pripremljeno je, umjesto plastike, barokizirano drveno kućište za sinteseizer ne bi li glazbalo barem vizualno sličilo čembalu a publika je prema mišljenju "vrsnih" članova ansambla iz Venecije ionako nepismena da bi razlikovala zvuk instrumenata. Da "ansambl" ne će skladno zvučati bilo je očito: skoro je nemoguće precizno ugoditi (naštimati) violine sa sintesizerom (naime, u pravilu je sinteseizer ugođen na 440 Hz dok se violine obično štimaju na 442 hz. Ostavljajući po strani lošu izvedbu, tonsku nepreciznost i neujednačenost, ono što glazbenici zovu falš sviranjem, nazoviorkestar je u samoj osnovi zvučao raštimano. O kvaliteti zvuka i samoj zvučnosti da se i ne govori.

Ne ćemo ulaziti u podrobniju glazbenu analizu jer je za to potrebna ipak pristojna izvedba a nje nije bilo bez obzira na samohvalu vođe ansambla. Kod ansambla je poražavajuće to da umjesto da nose svojom mladošću služe se bahatošću i niskim udarcima: prezentirani koncert daleko je ispod razine najslabijeg koncerta održanog ljetos u porečkoj Eufrazijani. A i Eufrazijana i Poreč zaslužili su mnogo više.

Zašto sve to. Nije da diplomirani glazbenici nisu u stanju razlikovati čembalo od sinteseizera, nije da u Italiji, posebno u Padovi ili Veneciji nema čembala kad je, nazvaćemo je, sviračica na sintesizeru najavljena kao čembalistica pa je lako moguće da posjeduje vlastiti. Pitam se da li bi isto učinili za recimo nekakvi Veneto Tours bez obzira na godinu. Vjerojatno ne, jer je pretpostavka da tamošnja publika te stvari razumije. Ali za Istra Tours sa slikom Rovinja u pozadini da. Tamo u nekoj Istri. Pa nisu ludi da se muće s osjetljivim i skupocjenim čembalom poput Višnje Mažuran koja za svoje koncerte tamo iz nekakvog Zagreba u tu istu Istru vuče čak 2.

Mislimo da su razlozi jednostavni. Pozabavimo se ciljem turneje Istra Tour 2007. učvršćivanje odnosa i prijateljstva Italije i Hrvatske u nadi stvaranja povezane Europe. Ostavljajući po strani možebitne političke primisli, teško se oteti dojmu da je cilj mnogo prozaičniji. Naime, 7 koncerata pod pretpostavkom da svakom koncertu prisustvuje 150 osoba pomnoženo sa 100 kn po osobi daje 105.000 kn odnosno oko 15.000 €. Svim glazbenicima zajedno, koji su tijekom ljeta održali svoj program u Poreču, bilo u organizaciji POU bilo Musicistre nije isplaćen toliki novac a za više manje vrlo savjesno odrađen posao. Ako je uz pokroviteljstvo stajao još i kakav financijski "blagoslov" onda su stvari još jasnije da je riječ o najobičnijoj "tezgi" u kojoj nema ni glazbe ni ljepote a najmanje uzvišenosti kojom rezultira iskren glazbeni događaj. O poštovanju prema djelu velikog majstora baroka da se i ne govori.

Prevaren je dio publike – tijekom godina u Poreču se formirala određena jezgra koncertne publike koja je više-manje prisutna svim koncertima tijekom svojeg boravka u Poreču, Talijani, Česi, Nijemci i nešto Engleza. Posramljeni, izišli su iz Eufrazijane.

Dobra namjera lokalnih organizatora izigrana je na najgrublji način.

Do kada?

I na kraju jedno pitanje.

Danas je lako doći do informacija. Internet je skoro pa svemoguć. Zar je bilo teško prije nego se upuštamo u organizaciju nekog programa, provjeriti tko i što stoji iza svega. I upitati se otkuda ta pusta nastojanja ponovnog otkrivanja podjeljene kulturne baštine u vrijeme vladavine Republike Venecije a sve po cijeni od 100 kn za ulaznicu.

I.V.