Bez pompe i lokalnih poticaja u Poreču se u nedjelju ujutro zbio jedan mali, ali bezmalo povijesni događaj. U gradu koji je, nažalost, izgubio mnogo od svoje pomorsko-ribarske tradicije, vjerojatno i zbog toga jer je u neverama ratova i izmjena država izgubio i mnoge ljudske veze sa svojom prošlošću, zaplovila je obnovljena batana. Porečka, djelo lokalnih majstora graditelja iz danas već davnih 1960-ih.

– Htjeli smo kupiti barku i desilo se da smo naišli na batanu koja je godinama trunula na vezu u porečkoj marini, a koju su vlasnici bili voljni prodati. Napravili su je Serđo Beletić iz Špadići i njegov brat negdje oko 1965. i to je jedna batana s veslima i kormilom. Nismo, naravno, znali u što se upuštamo, ali imali smo puno dobre volje i nakon nekih godinu dana priprema krenuli smo u konkretan posao i obnovili je u otprilike dva mjeseca. Jako puno nam je u tome pomogao Karlo Kliman iz Vodnjana i stvarno smo mu vrlo zahvalni, ispričao je okupljenima na Peškeri – gdje se ulaštena ljepotica ljuljkala na valićima – Damir Šehić, mladi porečki stomatolog, koji je zajedno s prijateljem i susjedom iz sela Mihatovići, također mladim, ali nezaposlenim industrijskim dizajnerom Strahinjom Rakićem, krenuo u ovu avanturu. I uspješno su je okončali.

– Dečki, delo ste napravili jako dobro, fantastičan posao, Vidi se da ste se jako potrudili. I zapamtite, brod od drva nikada nije star. Dok je drva u boški, brod od drva je vavek nov. Pukne rebro, uzmeš komad drva i zamijeniš ga. I tako za sve dijelove barke, može biti i tisuću godina stara, ako se dobro održava, trajat će dovijeka, poručio je mladim “kalafatima” 93-godišnji Krsto Piton, porečka ribarska legenda, koji je došao uveličati feštu, te im zaželio da naprave i svoj potpuno novi drveni brod. Barba Krsto je odmah i okupljene znatiželjnike zabavio zanimljivostima, pa smo tako doznali da je on u “koper”, antivegetativni premaz za dio barke koji je pod morem stavljao penicilin da se školjke ne bi hvatale.

Naposljetku su, da sve bude u skladu s pomorskom tradicijom, Šehić i Rakić su uz asistenciju barba Pitona o pramac svoje batane razbili bocu pjenušca.

Batanu su dečki nazvali “Pau Hana”. Havajska je to fraza i označava vrijeme poslije rada koje je namijenjeno opuštanju, uživanju i druženju, kazao je Šehić. Dopolavoro, reklo bi se nekoć kod nas.

– Priča neće ovdje stati. Već dogovaramo dvije, tri drvene barke koje bismo obnovili. Bilo bi lijepo kad bismo uz našu porečku rivu imali opet stare, ali obnovljene barke, i s jedrima, kao što je to bilo nekad, a mogao bi se urediti i muzej lokalnog ribarstva, zaželio je Šehić.

Valja se nadati da je ovim činom i Poreč, istina puno godina nakon svog južnog susjeda i rivala Rovinja, krenuo u valorizaciju svoje pomorske i ribarske tradicije i kulture, kroz desetljeća zaboravljene u frenetičnoj utrci za turističkim novcem.

(Goran PRODAN, Glas Istre)