U Poreču je početkom studenog pod predsjedanjem Dubravka Grgića, predsjednika Zbora učitelja i trenera skijanja Istre, održana Godišnja skupština ZUTS-a Istre kojom prilikom je obilježeno i 40.godina postojanja ZUTS-a. Skupštini je prisustvovao i Dag Modrić, predsjednik Hrvatskog zbora učitelja i trenera sportova na snijegu.

A kako je u Istri sve to započelo.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća turizam u Istri doživljava svoje zvjezdane trenutke. Kod tisuća zaposlenika iz turističkog sektora Rovinja, Vrsara, Poreča i Umaga javlja se potreba za smislenim odmorom nakon napornih sezona.
Netko se tada sjetio, legende govore da je to bio Đani Šegon, da je najprirodnije odvesti ljude u zimskim mjesecima, kada turizma i tako nema  – na skijanje. Sindikati su sa sredstvima tu odigrali veliku ulogu. Priključuje se i pulski Uljanik, djelom Pazinka, te još neka veća poduzeća iz Istre. Zakupljuju se kapaciteti po Sloveniji, Begovom Razdolju i Delnicama. Pa i po Čehoslovačkoj. Čak su poduzeća kupila veću količinu skija i pancerica. I na opće zadovoljstvo konobara, kuhara, recepcionera, zavarivača, kućnih majstora – krenulo se!

I odmah je nastao veliki problem: tko će razdragane ljude kojima se otkrio jedan, do tada potpuno nepoznat svijet, naučiti skijati ?

U Istri se na prstima jedne ruke moglo nabrojiti učitelje skijanja. Uglavnom su to bili DIF-ovci. DIF je bila kratica za Državni institut za fiskulturu. Doduše, ima dif-ovaca koji tvrde da DIF znači Društvo izabranih frajera :):)

Odmah kreće akcija. Skupljaju se ljudi koji su barem koji dan proveli na snijegu, ili su bili u JNA na Jahorini, ili su skijali na vodi – jer “to je isto”, i jedan Austrijanac koji je živio u Istri… uglavnom svi oni koji su mislili da to mogu. Kreću masovni tečajevi pod vodstvom uhodanih zagrebačkih skijaških zborova učitelja i trenera skijanja. Brzo  se regrutiraju voditelji aktivnosti na snijegu –  ljudi koji su savladali vožnju na žičari i spuštanje u plugu. Sljedeća kategorija su bili pripravnici, pa učitelji, potom treneri i demonstratori skijanja. Jedan od prvih učitelja skijanja je bio Zvonimir Blažević iz Pazina.
Početkom osamdesetih godina čitav pokret u Istri dobiva ozbiljnije konture. Pa je točno prije 40 godina, 1982. održana osnivačka skupština Zbora učitelja i trenera skijanja Istre u Puli. Prvi predsjednik je bio Goran Verbanac.
Potom se osnivanju skijaška društva po gradovima. Od samih početaka vrlo su aktivni tada mlađahni učitelji skijanja po čitavoj Istri. Ističu se Radovan Kirin iz Medulina, Goran Verbanac, Branko Uležić, Alesio Biletić iz Pule, Mario Paljar i Jadranko Vrus iz Poreča, Drago Ugrin iz Rovinja, te Silvan Renko i Marijan Široka iz Umaga. Priznanje je dodijeljeno i Savezu sportova IŽ.

Čitav pokret u devedesetim godinama, zbog novonastalih promjena u okruženju donekle stagnira, no navika odlaska na zimovanja – a sad već stasaju ljudi koji su početkom osamdesetih bili djeca i prvi se put susreli sa snijegom i skijama – ne nestaje.

Ulaskom u EU učitelji postaju ravnopravni svojim kolegama iz Italije, Austrije i mogu raditi po čitavoj Europi.

Treba se prisjetiti i prva dva demonstratora skijanja iz Istre, Renca Kosinožića i Branka Mađarevića. Nažalost obojica su nas prerano napustili.

Istra je dala i člana DEMO-teama Hrvatske na Interskom kongresu u Austriji 2011.  godine – Vedrana Vrusa.

Danas ZUTS Istre ima pet licenciranih demonstratora koji aktivno vode seminare na područnoj i državnoj razini. Tijekom svih ovih godina ZUTS Istre odlično surađuje s HZUTS, Savezom sportova Istarske županije, Ski klubovima iz Istre, te turističkim agencijama za koje naši učitelji rade tijekom skijaške sezone.

V.Bugarin