“Quel mazzolin di fiori” zapjevali su članovi klape Veseli Porečani pod vodstvom svog voditelja Franka Kodana, ujedno i kućnog majstora u porečkom Domu za starije i nemoćne. Vesele Porečane čine korisnici doma, njih desetak, što je jedna od brojnih aktivnosti u društvenom životu te ustanove. Dom za starije sa svojih 80- ak korisnika počeo je s radom 2007. godine i od tada se uz osoblje, njih 40-ak zaposlenih, brine još i 57 volontera.

Vesela tombola četvrtkom

Uz stalnu skrb korisnici doma koji se dobro osjećaju mogu sudjelovati u nizu aktivnosti. Tako se utorkom sastaje zbor, a svake srijede dolaze dvije od ukupno deset volonterki – frizerki koje uređuju frizure korisnika. Posla uvijek ima, jer čak 80 posto korisnika doma su žene. Potom se organiziraju kreativne radionice na kojima se izrađuju ukrasi i razni predmeti. Imaju i molitvenu grupu i od lani projekt Gradske knjižnice Poreč “Sretne priče”. Bude to jednom mjesečno kada troje volontera čita korisnicima doma. Četvrtkom popodne slave se rođendani pa zasviraju volonteri-muzičari. K tome, korisnici se mogu okušati u literarnoj grupi, a često imaju književne promocije i druga razna gostovanja što im boravak u domu čini ljepšim, ugodnijim i bogatijim.

-Sve se aktivnosti odvijaju u 11 sati tijekom radnog dijela tjedna, odnosno tijekom popodneva kada su volonteri slobodni, doznali smo u razgovoru sa stručnom voditeljicom Sandrom Ćakić-Kuhar. Pa smo tako u petak u 11 sati bili gosti na tomboli, kada se korisnici okupljaju i igraju. Brojeve su im taj put izvlačile sestra Dragica Šuran (koja ujedno vodi i zbor) te socijalna radnica Edita Tavra. I taj put za najsretnije su bile spremne nagrade. Stručna voditeljica je kazala da uvijek dobivaju razne donacije ili pak sarni kupuju sitnice koje korisnike, kada pobijede, vesele.

-Glavni kriterij za smještaj jest prebivalište na području Grada Poreča, a zatim dolaze zdravstveni i socijalni kriteriji. Većina korisnika je iz Poreča, kojima Grad sufinancira boravak. Za sve naše potrebe, troškove i programe gradski proračun godišnje osigurava gotovo tri milijuna kuna, od čega samo na sufinanciranje smještaja ide 2,4 milijuna kuna. Naime, ekonomska cijena smještaja kreće se od 5.190 do 7.000 kuna, a Porečani od toga plaćaju 50 posto. Ima i slučajeva u kojima za osobe bez prihoda i imovine Grad u cijelosti financira smještaj. Postoji lista čekanja ali stvarno se ne čeka dugo na smještaj, rekla je stručna voditeljica, napomenuvši da im je godišnji budžet oko osam milijuna kuna.

Stacionar za osobe u kolicima

Na prvom katu ove ustanove koja se nalazi na zaista lijepoj lokaciji, pored Doma zdravlja i ljekarne, smješten je stacionar za osobe u invalidskim kolicima ili za one koje moraju ležati, te trebaju u cijelosti pomoć i njegu osoblja. Kako je pojasnila Čakić-Kuhar, u dnevnom boravku nakon doručka ostaju oni koji mogu, a rade se grupne vježbe s fizioterapeutom. Potom organiziraju se prijepodne razne društvene aktivnosti, tj. stručno rečeno radno-okupacijska terapija koju vode socijalne radnice. Nakon ručka i popodnevnog odmora, aktivnosti su ponovno utorkom i četvrtkom od 16 sati. Tada su na repertoaru radionice, igre, rođendani …
-Bude živo svako popodne, naročito vikendom, jer u to vrijeme su posjete obitelji i rodbine. Naši korisnici, ako žele, mogu u svakom trenutku otići doma na nekoliko dana, ali malo ih ide. Ovdje već imaju život, društvo, prilagođene prostore, kupaonice bez barijera, redovnu medicinsku skrb, terapije i obroke, veli stručna voditeljica.

Pomoć u kući koristilo 230 osoba

U poludnevnom boravku, popularno nazvanom “vrtić”, trenutno imaju 16 korisnika, a kapacitet je 20. I to sufinancira Grad, pa tako to vremešne žitelje Poreča mjesečno košta 1.250 kuna.
Dom ima organiziran prijevoz koji ide po njih u 7 sati i vozi ih kući oko 15.30 sati, taman da ne budu sami dok su im obitelji na poslu.
Uz stalni smještaj, stacionar i poludnevni boravak ova ustanova nudi još program pomoći u kući. U toj izvaninstitucionalnoj skrbi nude pomoć teško bolesnima. Starijima se u njihovom domu pruža zdravstvena njega, specijalistički pregled i psihološka pomoć, objasnila je naša sugovornica. Potom imaju posudionicu ortopedskih pomagala (električni medicinski kreveti, hodalice, štake, invalidska kolica i drugo), što posuđuju bez naknade.
Ćakić- Kuhar ističe da je prošle godine tu uslugu koristilo 230 osoba. Također, po mjesnim odborima dva ili tri puta tjedno organiziraju medicinsku rekreaciju, što koristi 250 starijih, a vodi je viši fizioterapeut. Grad taj program sufinancira s 90 tisuća kuna. Budući da dom ima svoju kuhinju, imaju i dostavu toplih obroka. Grad plaća u cijelosti za deset socijalno najugroženijih, a drugi naručuju po potrebi. Jedan obrok košta 35 kuna.
– Jelovnici su napravljeni prema smjernicama o pravilnoj prehrani osoba starije životne dobi koju su nam dali liječnici i nutricionisti Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, navela je Ćakić- Kuhar.
U njihovom su radu važni volonteri, koji se mahom u dom sami javljaju, nerijetko i sa svojim idejama.
-Imali smo četiri volontera koji su napravili tečajeve hrvatskog jezika, jer od 2014. godine sudjelujemo u projektu Europske volonterske službe i imali smo četiri volonterke iz Austrije, Španjolske i Njemačke. Uskoro nam stižu dvije cure iz Ukrajine i Španjolske, koje će kod nas raditi godinu dana. To nam je jako dobro iskustvo, čime prije svega želimo i naše mlade potaknuti na volontiranje i međugeneracijsku solidarnost. Idemo redovito po školama, posebno tijekom obilježavanja Tjedna volonterstva, a školarci dolaze kod nas vidjeti kako radimo. Potrebna je veza izmedu mladih i starih, smatra Sandra Čakić- Kuhar.

Sobe za terminalne bolesnike

Stručna voditeljica doma rekla je da su od prošle godine uveli mogućnost prioritetnog smještaja terminalnih bolesnika, za što su osigurane dvije jednokrevetne sobe. To su uveli na temelju zahtjeva građana, za što je Grad Poreč osigurao dodatna sredstva, te potrebno osoblje i skrb.

Nisam sama, pjevam, igram tombolu i idem na radionice

Odnedavno na stalnom boravku u domu je i najstarija Porečanka, Štefanija Žužić koja će 6. ožujka proslaviti čak 104 godine !
U tijeku je dogovaranje proslave, a prije nego je došla živjeti u dom, proslavila je i stoti rođendan ondje. Vitalna Porečanka plesala je dulje od mnogih mladih !

– U mom životu bilo je razdoblja kad se živjelo slabije i bolje. Počela sam raditi već s 14 godina kada sam pomagala jednoj obitelji bez djece. Onda smo suprug i ja u Poreču dugo radili kao podvornici u talijanskoj školi, ispričala je vesela Štefanija.

Elizabeta Gluvak: Godinu dana sam u poludnevnom boravku. Morala sam doći, jer sam bila sama doma, a doživjela sam moždani udar. Volim sve aktivnosti, posebno kreativne radionice na kojima sada već izrađujemo predmete za Uskrs. Važno mi je okruženje i osoblje, a ovdje se svi znamo, jer Poreč je mali grad. Sestra Dragica i njegovateljica Sonja lijepo se brinu o nama, ovdje sam brzo došla k sebi.

Remiđo Bernobić: Tri godine sam na stalnom boravku i super mi je. U sobi sam sam, mogu hodati, sve si mogu sam napraviti, ujutro vježbam i volim sve aktivnosti koje imamo u domu. Više sam puta pobijedio na tomboli.

Fuma Vlašić: U poludnevnom boravku bila sam pet godina a sad sam godinu dana stalno smještena u domu. Uhodala sam se i snašla, imamo dobro društvo. Sudjelujem u svim aktivnostima gdje me voze – pjevam, igram tombolu i idem na kreativne radionice. Svi su dobri prema meni. Doma u Novoj Vasi bila sam sama, jer svi idu na delo. Imam pet unuka u Poreču i još dvoje u Novoj Vasi i dolaze me vidjeti kad mogu.

Veneranda Vojnović: Sve mogu sama, oblačim se, perem, volim čitati i lijepo mi je ovdje. Već sedam godina ovdje živim. Našla sam dobro društvo ali i ljubav. Svi su znali za nas, rekla sam i svojoj djeci ali nažalost trajalo je samo 11 mjeseci.

napisala i snimila Tanja Kocijančić, Glas Istre