Iako nam je savršeno jasno da u današnje vrijeme nitko ne voli čitati duge tekstove, zaista nismo uspjeli pronaći način kako kratko izvijestiti o prvoj u nizu javnih rasprava i radionica, na temu „Turistički Poreč kakvog želimo“, održanoj u srijedu, 18. prosinca  2013. godine u Grand Hotelu Palazzo, u organizaciji BDM Cluba iz Poreča. Kako svjedoči slika u prilogu, pozivu na tribinu odazvao se iznenađujuće velik broj naših sugrađana, njih preko 50, kako bi zajednički progovorili o prednostima i nedostacima porečkog turizma. Iako su, očekivano, dominirale rasprave na temu njegovih nedostataka.

Osim malih poduzetnika, od privatnih iznajmljivača do ugostitelja i turističkih agencija, na javnu smo raspravu pozvali predstavnike dviju velikih turističkih tvrtki, Valamara i Lagune Poreč, kao i predstavnike Grada Poreča i Turističke zajednice. Predstavnici Valamara i Lagune Poreč odazvali su se našem pozivu i prisustvovali raspravi, dok su predstavnici Grada i Turističke zajednice svoj izostanak opravdali drugim obavezama. Očekujemo ih stoga na našim idućim raspravama i radionicama.

Teško je u samo nekoliko rečenica sažeti rasprave koje su trajale gotovo dva sata, no… krenimo redom.

Na početku smo iznijeli plan rada, odnosno način na koji je Savjet za organizaciju javne rasprave, sastavljen od turističkih djelatnika – članova našeg poslovnog kluba, zamislio provođenje ove javne rasprave, odnosno hodogram aktivnosti, koje bi trebale trajati sve do početna naredne turističke sezone (kako bi trenutni porečki turistički „lovostaj“ zajednički iskoristili za konstruktivan rad na poboljšanju atraktivnosti Poreča kao turističke destinacije).

Da bi nakon toga riječ i mikrofon preuzeli sami sudionici tribine. Usprkos činjenici da nam je poznata ona „nije važno što se kaže, važno je tko to kaže“, ovaj smo se puta odlučili za obrnuti postupak: „nije važno tko je rekao, važno je što je rečeno“. Stoga slijedi pregled sažetaka iznijetih rasprava:

• Notorna je činjenica da Poreč, nekadašnji neprikosnoveni šampion turizma, već izvjesni broj godina gubi na svojoj atraktivnosti i šarmu. Bilo je krajnje vrijeme da „skupimo glave zajedno“ i promislimo na koji način okrenuti ovaj silazni trend.
• Također, krajnje je vrijeme da uspjeh turističke sezone prestanemo mjeriti u krevetima i noćenjima i okrenemo se financijskim pokazateljima uspjeha i doživljaju koji Poreč pobuđuje kod svojih gostiju, koji će šarmantnu i originalnu destinaciju preporučivati svojim prijateljima te se sami poželjeli vratiti.
• Apsolutno je do sada u Poreču izostala široka rasprava na teme: „Kakav mi to turizam uopće želimo? Kakve smještajne kapacitete za to trebamo? Kakvu infrastrukturu? Kakvi nam (školovani i kvalitetni) kadrovi za to trebaju? Što nakon završetka glavne turističke sezone, kad Poreč jednostavno zamre?“
• Koliko je poznato, uloženi su ogromni novci, stotine tisuće eura, da bi nam stranci napisali  strategiju turističkog razvoja. Rezultat? Razvijamo obiteljski turizam. Neodrživo je da turističko mjesto kao Poreč svoj razvitak temelji na samo jednom segmentu turizma. Što je sa kongresnim turizmom, sportskim turizmom, vjerskim turizmom…?
• Velike firme ulažu velika sredstva u obnovu svojih turističkih kapaciteta u kojima nema grijanja – jasno je za kakvu su se turističku sezonu oni opredijelili. Grad Poreč i Turistička zajednica u funkciji su velikih firmi, a što je s nama malima? Zajedno s prethodno spomenutim velikima, ima nas puno, ali se nitko s nikim ne može o ničemu dogovoriti. Da o strategiji niti ne govorimo.
• Večerašnji je skup zaista jedinstven! Zapravo je nevjerojatno da je netko u zimskom periodu uspio sakupiti 50-ak Porečana „na hrpu“, kako bi razgovarali o tako važnoj temi kao što je turizam. Ova činjenica ulijeva nadu da se može, uz dobru volju, zaista nešto i napraviti po tom pitanju.
• Kod promišljanja turizma u Poreču, svakako je potrebno cijelu priču podijeliti u dvije skupine: sam Poreč i njegove rubne dijelove, odnosno razvoj ruralnog turizma.
• Malo je smiješno da se Poreč promovira kao „grad mozaika“ uz samo jedan mozaik, onaj u Eufrazijani. Zašto se umjesto silnog raslinja na silnim kružnim tokovima nije osmislilo neko rješenje u mozaicima pa da napokon opravdamo ovo „Poreč – grad mozaika“?
• Izvjesni napredak u turizmu postoji, ali je on užasno spor. Želimo li to promijeniti, mora nam biti kristalno jasno da se moramo okupiti i organizirati i tako okupljeni i organizirani dati svoj doprinos i zajednički promišljati što zapravo želimo. Rješenja nam sigurno neće pasti s neba i reći nam „Mi smo gotova rješenja za vaše situacije“.
• Kako je bilo puno govora o gubitku velikog broja Rusa kao izuzetno zanimljivog segmenta emitivnog tržišta (a izgubili smo ih zbog notorno spore i neefikasne hrvatske administracije), zaključeno je da bi se trebalo prestati toliko brinuti o Rusima i zapitati se: gdje su nam Nijemci i ostali tradicionalni gosti, kojih nekako ima sve manje i manje?
• Već 15 godina pričamo uvijek o istom – „sunce i more“. Do kada ćemo tako? Turistička pred i posezona su nam prazne. Zašto ih ne popunimo, npr. umirovljenicima? A što s našim domaćim gostima, Zagreb je od nas svega 2 i sitno sata autom? Pitanje Turističke zajednice. Kada trebamo promotivni materijal, izvlačimo ga od njih na kapaljku, da dalje ne idemo.
• Potez (pješke) od Picala do grada je užasan. Zar se tu ne može baš ništa napraviti? Oslikati grafitima ili nešto slično tome? Što je s plažama za pse? Što s mladima, kamo ih uopće poslati? To su samo neke nabacane teze, čisto da navedemo kako nam je sve zbrkano i neorganizirano.  A ima toliko mogućnosti: organizacija „Puzzle day-a“, nabava sadnica za park u kojem bi gosti sadili stabalca i time ostavili svoju uspomenu u našem gradu, da navedemo samo neke.
• Turizam nisu ni kreveti ni noćenja. Turizam su priča i doživljaji. U smislu: gostu, dok jede krumpir, treba dati da čita priču o tom krumpiru. Sve je u biti jednostavno. Ali, bez strategije i organiziranog menadžmenta destinacije možemo zaboraviti da će naš grad ikad biti istinski atraktivna turistička destinacija!
• Više puta provlačena tema: mi mali sve radimo razjedinjeno i sami, svatko za sebe. Empirijski je dokazano da možemo tehnički biti i najsavršeniji u obavljanju svog posla, no ne postoji li sinergija među nama, osjetit će se ova atmosfera međusobne otuđenosti i pomanjkanja zajedništva! Ovo večeras je jedini pravi način – okupiti se, usuglasiti stavove i napraviti nešto konkretno. Realiziramo li zajednički, tijekom iduće turističke sezone, svega DVIJE, čak i male stvari – napravili smo jako puno i veliki iskorak u odnosu na „učmalost“ koja je postala već pomalo uobičajena.
• ZAKLJUČAK I: cilj večerašnje tribine je postignut, a bio je – pokretanje rasprave na temu turizma u Poreču. Naravno, ne pada nam na pamet stati na tome, slijede nova druženja, nove rasprave i nova, konkretna promišljanja, traženja  i pronalaženja isto tako konkretnih rješenja! Na iduću tribinu će svaki večerašnji sudionik dovesti još jednog zainteresiranog za teme o kojima će se raspravljati – i već nas ima preko stotinu! Takvim načinom multipliciranja možemo zaista napraviti jako puno. I naravno, od predstavnika Grada i Turističke zajednice očekujemo da se priključe ovoj našoj inicijativi, obzirom da su upravo oni službene institucije koje financiramo upravo mi iz realnog sektora i kojima su stvari o kojima smo večeras pričali dio osnovne djelatnosti, ili osnovna djelatnost.
• ZAKLJUČAK II: Na grafu životnog ciklusa turističke destinacije, postoji nekoliko faza: faza istraživanja, faza angažiranja, faza razvijanja i faza konsolidacije, nakon koje turistička destinacija kreće u dva moguća pravca: fazu pomlađivanja i fazu propadanja. Prisutni sudionici javne rasprave jednoglasno su zaključili da se Poreč, kao cjelokupna turistička destinacija, u ovom trenutku nalazi u fazi propadanja. Nimalo laskavo, zar ne?

 

Nastavak slijedi nakon 15. siječnja 2014. godine, poručuju iz BDM club-a.