Posljednjih stotinjak godina vlada groznica zvana Mars, no sa sadašnjeg stajališta znanosti, računajući na probleme koje imamo na Zemlji, može se promišljati o bliskoj budućnosti u kojoj je Marsu namijenjena uloga »rezervne Zemlje«, kaže astronom Korado Korlević. Mars kao nova Zemlja bila je tema njegovog intrigantnog predavanja koje je u četvrtak navečer održano u MMC-u Luka, a za koje se ponovno, dosljedno Korlevićevoj reputaciji, tražilo još najmanje deset stolica više. Ova se priča na neki način nastavila na prethodno predavanje o asteroidima koji prijete Zemlji, no mora se priznati da smo mi, kada se priča o mogućem nestanku naše civilizacije, ipak sami sebi najveća prijetnja. Zbog izvjesne mogućnosti da jednog dana život na Zemlji mogao prestati biti moguć, znanstvenici i astronomski stručnjaci već sada razmišljaju o teraformingu Marsa, odnosno načinu pripreme Marsa za mogući život na njemu.

Legende o Marsovcima

U prošlosti je za ljude Mars imao sasvim drugo značenje. Drevni su mu astronomi i astrolozi kao Crvenom planetu dali ime grčkog boga rata i on je oduvijek bio simbol zla. Otkrićem teleskopa i određivanjem veličine i mase Marsa znanstvenici su ga počeli uspoređivati s našim planetom, no umjetnici kao sanjari i zanesenjaci odlaze korak dalje i stvaraju jednu fantastičnu priču o Marsu koja se, bez obzira na znanstvene dokaze prikupljene proučavanjem i slijetanjima na Crveni planet, održala do dan-danas. – Umjetnost je u ljudsku svijest ubacila bubicu da je naprosto šteta da toliki svjetovi u našem susjedstvu budu prazni i da zasigurno na svakom od njih mora netko živjeti. Kasnijim promatranjima nešto savršenijim teleskopom na Marsu su primijećeni kanali koje je prve nacrtao i spomenuo talijanski astronom Giovanni Schiaparelli, koji je primijetio i Marsove polarne kape. No, zbog različitih značenja riječi »kanal« na talijanskom, na kojem kanal znači dolina ili kanjon, i na engleskom, u kojem je kanal samo umjetno iskopan kanal, u javnosti se počelo spekulirati o mogućem postojanju civilizacije koja živi na Marsu i koristi te kanale za dovod vode iz ledenih kapa. Sve je to iskoristio poznati francuski pisac i astronom Camille Flammarion koji je u 19. stoljeću napisao nekoliko knjiga, zapravo bestselera na tu temu, i utjecao na kasnije pisce SF romana, objasnio je Korlević. Flammarionova je knjiga duboko impresionirala američkog astronoma amatera i pustolova Percivala Lowella, koji je odmah preselio u Arizonu i otvorio zvjezdarnicu u kojoj je većinom proveo sljedećih 50 godina proučavajući Mars i koji je svojim knjigama o tom planetu u američko društvo usadio i danas postojeće uvjerenje o postojanju Marsovaca. Ovaj će plamen dodatno potpiriti legendarni H. G. Wells svojom knjigom »Rat svjetova« koju je 1938. još poznatiji Orson Welles pretvorio u radio-dramu koja je tijekom emitiranja prouzročila pravu paniku među slušateljima u kojoj je čak nekoliko osoba smrtno stradalo. – Svaki ljubitelj znanstvene fantastike koji želi znati kako su nastale takozvane »space opere« svakako treba pročitati serijal o Marsu američkog časnika Edgara Ricea Burroughsa, koji je široj javnosti poznatiji kao otac Tarzana iako je definitivno najbolji u tih desetak knjiga o svemirskim pustolovinama. Njemu u čast čak se i jedno područje na Marsu zove krater Borroughs. Naravno da će književnost utjecati i na daljnja proučavanja Marsa koja su već bila otišla u sfere osluškivanja potencijalnih signala odaslanih iz svemira. I naravno da se ništa nije čulo, rekao je Korlević.

Mars je nekada bio živi planet

Odmah iza Drugog svjetskog rata priča o Marsu prestaje biti literarna i ponovno se njime bave znanstvenici koji žele detaljnije upoznati njegove karakteristike. Prvi koji su uspjeli na Mars odaslati svemirsku sondu bili su Rusi, a slijede ih Amerikanci sa sondama Mariner koje nam šalju prve slike Marsa. Iako su mnogi očekivali da će se na fotografijama konačno detaljnije vidjeti famozni umjetni kanali, zapravo su otkriveni krateri vrlo slični onima na Mjesecu, nevjerojatno veliki kanali najvjerojatnije nastali nekadašnjim djelovanjem vode te jedna monstruozno velika planina nazvana Olympus Mons, koja se ne može usporediti ni s čim što imamo na Zemlji. – Zahvaljujući letjelicama Viking i svim kasnijim projektima dobili smo vrlo precizne snimke površine Marsa kojima se dalo naslutiti da je taj planet jako brzo »ostario« i zapravo kada promatramo njega, gledamo u budućnost Zemlje za nekih milijardu godina. Nakon Vikinga mnoge su letjelice propale zbog toga što je površina Marsa prekrivena željeznom prašinom koja se zavlači u svaku šupljinu robota ili letjelice i brzo je stavlja izvan funkcije. No znanstvenici su ipak otkrili da ispod površine postoje džepovi tekuće vode koji bi na Marsu stvorili ogromne oceane kada bi bili oslobođeni. Osim toga, na polovima se ne nalazi samo smrznuta voda, već i atmosfera koja bi bila sasvim solidna i podnošljiva za ljude, rekao je Korlević. Što je najzanimljivije, u atmosferi Marsa pronađen je metan za koji je gotovo nemoguće da tamo postoji. Ono što danas najviše intrigira znanstvenike jest činjenica da se on neprestano obnavlja! Također su pronađene zanimljive kuglice od željeznog oksida koje inače mogu proizvesti neke vrste bakterija. S obzirom na mnoge sličnosti Zemlje i Marsa, danas se osmišljavaju načini na koje bi se zamrznuta atmosfera na Marsu oslobodila i tako ga ponovno pretvorila u zeleni planet. Nekada se namjeravalo »gore« poslati jednu ekspediciju koja bi osnovala bazu i napravila staklenike, ali danas se zna da čovjek na Marsu, zbog teških uvjeta, još dugo nema što tražiti.

– Danas se planira da će umjesto ljudi i robota život na Marsu omogućiti genetski modificirane biljke jedne vrste gorčice nakon što se skretanjem asteroida ili kometa »bombardiraju« ledene kape na polovima kako bi se ponovno oslobodila atmosfera. Nikada se neće moći dobiti idealna atmosfera, ali bi život na takvom Marsu bio svakako moguć. Iako je ovo jako skupo rješenje, za sada je jedino i zapravo predstavlja novu Noinu arku u koju će nažalost moći ući samo privilegirani, zaključio je Korlević.