Ako je u ovoj sezoni bilo vidljivih promjena u dolascima turista, onda su to definitivno minusi u noćenjima njemačkih turista ( 6%)  i talijanskih, koji bilježe pad od 7%,  ali i nizozemskih (- 3%).  U odnosu na turističku 2019. godinu talijanski  pad je dvocifren.
Fokusirat ćemo se na njemačku potražnju jer, kad Njemačka “kihne”, turizam je  u “banani”.

piše: Jerko Sladoljev

Njemačka se nalazi u situaciji blage gospodarske stagnacije, i nakon pada BDP-a u zadnjem kvartalu 2023. godine, u prva dva kvartala 2024. zabilježen je minimalan rast od 0,4%. Ipak, Nijemci ne osjećaju krizu u većoj mjeri. Plaće su stabilne, a nezaposlenost nije znatnije rasla, ali budžete pojedinih kućanstava nagriza rast cijena živežnih namirnica.

Broj njemačkih turista u prvih osam mjeseci  je padao, također i u Italiji (minus 1,7%), ali ukupno su padovi u prvih osam mjeseci daleko manji, dok su u Španjolskoj i Francuskoj zabilježili porasto posjeta ! U prvom tromjesečju 2024. u Španjolsku je stigao najveći broj Nijemaca u tom razdoblju do danas.

Zato pad broja gostiju iz Njemačke na poluotok, pa čak i u manjim brojevima, treba gledati kao priču o “virusu” koji zabrinjava.
To posebno jer su Bavarci skloni Istri i nekada su je, u nekim segmentima, smatrali boljom od talijanske regije Veneto. Njemački turisti su za Istru vrlo važni i zbog toga što je promotivna strategija ulaganja u oglašavanje i brendiranje najvećim dijelom naslonjena na njih, počevši sa svim javnim medijima i portalima pa do suradnje s velikim NK Bayernom.

Za naše je poduzetnike, kad je turizam u pitanju, naravno najvažnije ono što ostane u “takujinu” nakon što plate sve namete i troškove. No gosti iz njemačkog govornog područja (DACH – Njemačka, Austrija, Švicarska) su već godinama u Istri najbitniji jer čine gotovo 50% ukupnog turističkog prometa.
Zato je važno prokomentirati razloge i uzroke ovih minusa, koji su trenutno samo virus najave jednog razvojnog ciklusa, koji bi mogao predstavljati stagnaciju u skoroj budućnosti. Jasno je da  zbog inflacije kupovna moć turista opada, a istovremeno dolazi do povećanja cijena usluga što je povezano jedno s drugim.  
Poskupile su  komunalne usluge, energenti i cestarina, dižu se porezi, rastu cijene u maloprodaji.  A  očekivanja i prognoze zajednica  u turizmu pa i samih  poduzetnika  koja su se temeljila  na uspjesima postcovid sezone bila su nerealna jer je 2023.g. s reklamacijama turista bila vrlo dobar putokaz u minus.

Treba  reći da se pitanje povećanja cijena u javnom prostoru potenciralo i od neki stručnih ljudi i zajednica  s tezom kako  je bolje manje turista s većim cijenama. I tako je uz uvođenje eura to  ohrabrilo posebno male poduzetnike. Rezultat znamo.

U biti sve se vrti oko kvalitete jer EBITDA, kojoj poduzetnici toliko teže, ne bi trebala biti cilj već rezultat kreativnosti i onoga što su uložili u proizvod !  Brojke u Hrvatskoj, ali i u Istri, kada to usporedimo s trendovima konkurentnih zemalja i predpandemijskom 2019. godinom, govore da je kvaliteta dijela ponude pala i da je odnos vrijednosti za novac  (value for money ) u stagnaciji!
A tu treba biti pošten i reći da, u kategoriji onih koji su “položili ili pali” na ispitu sezone, imamo s jedne strane velike tvrtke koje su velikim djelom odradile korektan posao i zadržale prihvatljive kriterije kvalitete, a s druge strane i one koji su procijenili da je odokativna politika cijena unosna metoda zarade. Tu se prije svega misli na trgovce i manje tvrtke, od restorana do kafića i obrta, koji nisu prošli ispit i očekivanja klijenata, iako je i tu bilo iznimaka koje potvrđuju pravilo. Ta kategorija se doslovno poigrala s ugledom i stečenom “slavom” koja se turistički gradila iz godine u godinu.

S druge strane osjeća se i “zamor materijala”, koji signalizira da nam treba pomlađivanje i restrukturiranje (quality upgrading) s poštenijim pristupom u strukturi smještaja ( hotela) , strategiji ponude i puno veće kontrole kvalitete, s konsekvencama sankcioniranja onih koji sudjeluju u rušenju imidža.
Da je tome tako, bez obzira na donesene strategije razvoja turizma i master planove, osjeća se zanemarenost u ustrajnosti prema strategiji razvoja i zacrtanoj kvaliteti u strategiji razvoja.  
Na primjer, imali smo dobre primjere vrijednih Michelin restorana, a klijentela koja nas je posjetila je sklonija McDonald’su i pizza-pasta korisnicima; guramo bike staze, a onda se to urušava npr. s quad- rutama i offroad izletima. Ne treba ni govoriti o eventima koji vape za novim, inventivnijim scenarijima jer sadašnji ne predstavljaju dodatne motive. 

Ostaje jedino da se putem udruga korisnika usluga, građana potrošača, pa i turista, pokrenu procesi prokazivanja grešaka uz javno obznanjivanje reklamacija klijenata. Država bi imala definitivno i druge alate – od poreznih, ekoloških, edukativnih do inspekcijskih mjera – kako nagraditi dobre i upozoriti one koji ruše ugled stečenog brenda. Jer nije dovoljno zadržati i održati ime, već ga i unaprijediti. A to traži konstantan i mukotrpan dnevni rad na kvaliteti.

Pitanje je koliko imamo razumijevanja i volje za promjene jer izazovi su veliki, i ako to ne napravimo mi, učinit će  tržište  !

napisao: Jerko Sladoljev