Što je HAARP sustav i kakva pozadina stoji iza njega odlučili smo provjeriti sukladno dostupnim informacijama i literaturi teoretičara zavjere, poput dr. Nicka Begicha, brata poznatog američkog političara hrvatskih korijena i senatora s Aljaske, Marka Begicha.

HAARP – Program Aktivnog Auroralnog Istraživanja Visoke Frekvencije

HAARP iliti High Frequency Active Auroral Research Program (Program Aktivnog Auroralnog Istraživanja Visoke Frekvencije) po službenom izvješću promatra ionosferu sa željom manipulacije iste zbog kreacije nove generacije radio signala i nadzora planete. Istraživanje je započelo 1993. a prvi službeni signal sa svrhom izmjene ionosfere je došao, što je znakovito, na dan prvog potresa u japanskoj Fukushimi. Cijeli koncept možemo povezati s tri znanstvenika hrvatskog podrijetla – Nikolom Teslom, Andrijom Puharićem i već spomenutim Nickom Begichem.

Nikola Tesla i ionosfera

Već najmanje stotinu godina znanstvenici vjeruju da bi otkriće prirodnih procesa u zemljinoj ionosferi moglo olakšati i unaprijediti komunikaciju, kako međudržavnu tako i interplanetarnu putem SETI komunikacijskih sustava. Prvi koji je došao do zaključka da manipulacija zemljine atmosfere može dovesti do manipulacije atmosferskih prilika i neograničene energije je svima poznati Nikola Tesla. Projekt Colorado Springs je pionirski uradak manipulacije munjama i preteča današnjeg HAARP-a, dok je projekt Wardenclyffe trebao biti konkretizacija svega s velikom antenom, bežičnom električnom energijom i strojem kojeg su Teslini najbliži suradnici nazivali ´Doomsday machine´ (Aparatura sudnjeg dana).

Iako je prvotni projekt u Coloradu u medijima okarakteriziran velikim neuspjehom Tesla nije tako mislio, a to mišljenje nisu dijelili niti kontroverzni bankar J.P. Morgan i znanstvenik George Westinghouse koji su svim silama željeli novu prezentaciju moći. Poput svojih kolega Rothschilda i Rockefellera financirao je obje strane u tzv. električnom ratu između Tesle i Edisona gdje je navijao za drugonavedenog, no isto tako mudro priznao nadmoć prvoga. Westinghouse je pak novac vješto zarađivao konkretizacijom Tesline izmjenične struje i izgradnjom elektrane na Niagari.

Montauk projekt

Iako pravih dokaza nema, projekt Tesline zrake je započeo već tijekom drugog svjetskog rata, a nastavio se putem tzv. Montauk projekta. Na stotine bivših dužnosnika danas svjedoči tome da je Teslina tehnologija atmosferskih signala korištena kao oružje za manipulaciju ljudskih moždanih valova. Pranje mozga, kreacija savršenih ubojica i ´gledanje na daljinu´ su logično usmjerenje tijekom hladnog rata, no jedan dio skupine je smatrao da je budućnost u manipulaciji vremenskih prilika i dizajnu katastrofa koje će mijenjati ekonomsku sliku svijeta, balans moći, kao i centralizaciju kontrole. Montauk baza desetljećima je bila skrivana i ignorirana kao stvarna snaga vojske i vlade SAD-a javnosti je potpuno priznata tek sredinom osamdesetih godina, a vrata je otvorila 2002.

Jedno drugo iznimno interesantno istraživanje dolazi u javnost iz samog srca Montauka. Dr. Andrija Puharich, Hrvat po podrijetlu, za američku vladu vrši brojne pokuse na moždanim valovima ljudi, a među njima su najpopularniji Uri Geller i Peter Hurkos koji su ovladali telekinezom. Između ostalog otkriva da ako ljude izložimo frekvenciji od 7,83 Hz, frekvenciji kojom prirodno vibrira Zemlja, ljudi dobivaju samo pozitivne osjećaje. Prepuštanje frekvenciji od 10,8 Hz izaziva nasilje kod subjekata, dok frekvencija od 6,6 Hz stvara depresiju. Te frekvencije se, po njemu, mogu isprovocirati putem atmosferske manipulacije.

1958. savjetnik Bijele kuće za vremensku modifikaciju Howard T. Orville prvi puta spominje službena nastojanja vlade da ´elektroničkom zrakom ioniziraju ili deioniziraju određeno područje´. Osam godina kasnije poznati znanstvenik Gordon MacDonald meteorološko ratovanje vidi kao ideal budućnosti pošto se ´malim energetskim resursima mogu pobuditi veliki energetski izboji za napad´. Od tada pa sve do HAARP-a projekt odlazi ´iza zavjese´, gubi se svaki trag uključenim inženjerima i dokumentaciji.

Eastlund i licenca #4.686.605

Znanstvenik Bernard Eastlund se smatra kreatorom HAARP-a jer ga je 1987. patentirao pod brojem licence #4.686.605 i nazivom ´Metode i aparati za atmosferske promjene´. Isti čovjek je patentirao i fuzijsku baklju koja bi teoretski mogla razdvajati materijale na ´korisne´ i ´smeće´, što bi pomoglo u, recimo, razdvajanju urana iz nuklearnog otpada. Takva baklja bi u kombinaciji sa HAARP mašinerijom doslovno mogla poput neutronske bombe uništavati civilizacije i za sobom ostavljati jedino korisne rude. HAARP službeno počinje s radom 1993., globalna mreža je osnovana 2007., dok je prvi signal u svemir službeno poslan na dan japanske katastrofe.

Mogućnosti koje projekt pruža su gotovo nevjerojatne, kao i implikacije – utjecaj na raspoloženje masa, pranje mozga, snažne seizmičke aktivnosti, superjak radarski signal, nepoznata mogućnost komunikacije, stvaranje supermunja, bežična i nepresušna energija, megatsunamiji, tornado i manipulacija meteoroloških uvjeta, stvaranje superholograma… Čak niti rukovoditelji projekta neće izbaciti neke optimistične primjene – bolji nadzor čovječanstva ili bolja komunikacija u vojne svrhe. Primarni cilj projekta HAARP na papiru bio je da američkoj mornarici omogući sigurnu komunikaciju s podmornicama na svim krajevima planete jer stvaranjem mlaza elektriciteta koji bi iz ionosfere doveo na polarnu kapu formirala bi se vibrirajuća umjetna antena za slanje elektromagnetskih zračenja u bilo koji kraj svijeta.

Begich i mutna pozadina HAARP-a

Dr. Nick Begich prvi je ponudio ´pravi´ smisao HAARP-a uz konkretne dokaze. On smatra da usmjerena zraka iz različitih postrojenja doslovno prokuhava atmosferu elektromagnetskim svojstvima. Dakle, ovaj stroj čini upravo suprotne funkcije od radio-teleskopa, odašilje signale umjesto da ih prima i time grije ionosferu čime se elektromagnetski valovi odbijaju na određeno usmjereno područje koje je tada podložno manipulaciji. Određeni tajni vojni dokumenti do kojih je autor došao otkrivaju ´da HAARP koristi ionosferu u tajne svrhe za Ministarstvo obrane´. Jedna od bitnih stavki u službenim dokumentima o ovom projektu (koju možete naći i na službenoj stranici) je ´(HAARP)… može poslužiti kao alat za geofizičko sondiranje u potrazi nafte, plina i minerala na velikim područjima´. Ostali kritičari poput Clare Zickuhr tvrde da su ova stavka i sve ostale službene samo izlika za vojno ´grlom u jagode´ pošto po njezinim tvrdnjama niti vojska u startu nije pojma imala koje su sve implikacije ataka na ionosferu.

Sama izgradnja projekta je krenula od strane ARCO Power kompanije koja je kupila patent direktno od Eastlunda. Tada se događa ono što je zapravo posve normalno u svim bitnijim projektima u SAD-u (facebook, youtube, google…). ARCO prodaje svoj udio kompaniji E-Systems, jednoj od glavnih CIA-inih kooperanata, da bi istu otkupio Raytheon koji je Eastlundovom patentu dodao vlastitih dvanaest, čime je HAARP i faktički postao snažan instrument ministarstva obrane. Tim posljednjim potezom projekt je u potpunosti napustio privatni sektor i postao isključivo dio vojne sile te je danas zapravo nemoguće ustvrditi potpuni a i približni opseg djelovanja. Zanimljivo, pri prvotnoj prodaji, odnosno ustupanju prava na projekt, ARCO je ostao vlasnik mogućeg otkrića bežične električne energije putem projekta na što treba svakako obratiti pozornost jer smo možda svjedoci novog monopolista na čelu svjetske energetike. Tako je ARCO od relativno manje poznate niskotarifne naftne kompanije 2004. godine postao dio BP-a (British Petroleuma).

Zaključak

Znanstvenici koji sudjeluju u otvorenoj kritici HAARP-a tvrde da ovaj uređaj ima opasno djelovanje po zemljin magnetski omotač i da će sve pokrenuti promjenu polova, a također su uvjereni da mašinerija neće trajno oštetiti ionosferu već mu je ona samo medij ili alatka do pravih namjera koje su višestruke. Ako magnetsko polje promatramo kao paukovu mrežu onda je HAARP poput insekta koji je zabijanjem trese što nedvojbeno ima učinak na površinu i unutrašnje slojeve planeta s kojima je ionosfera u nekoj vrsti simbiotske veze. Dakle, ovako ne bi mijenjali vremenske prilike nego bi stvarali potrese, tsunamije i slične nepogode. Manjim signalima poslanima u Van Allenov pojas bi pak mogli kontrolirati vrijeme. Stoji li HAARP sustav iza vremenskih nepogoda u regiji vjerojatno ipak nećemo doznati, a analitičari sve vežu uz ´globalno zatopljenje´. Je li u pitanju zbilja ovaj fenomen, vrijeme će pokazati dok će teoretičari zavjere držati stranu uz HAARP, chemtrailove i ostale više nego kontroverzne vojne i znanstvene projekte.

Autor: Ratko Martinović, dnevno.hr