Ove subote u dvorištu bivšeg remonta počelo je stvaranje novog tijela – treće klupice u projektu Bankelica, financiranom iz programa Naš doprinos zajednici Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Klupica se sastoji od kamenog bloka teškog 1,4 tone koji je DND-u Poreč poklonio pazinski Kamen, u dvorište remonta dovezao kamion Elektrometala, a svojim ga je ručicama u klupicu pretvaralo sedam djevojčica koje je u tajne izrade likovnog djela upućivala Roberta Weisman Nagy. Ideja je površinu kamena prekriti keramičkim pločicama koje će djevojčice izraditi i oslikati, ali tako da kamena grota izgleda kao da je pokrivena dekicom. Mislite da je nemoguće. Evo kako se to radi.

Prvo treba rastegnuti čvrst najlon po čvrstoj površini, na najlon staviti solidnu plahtu, pa raspakirati 25 kilograma šamotirane gline. To su dva dobra kvadrata čvrste mase koje treba napasti lazanjerima/valjcima/oklagijama, kako vam drago. Udaraš po njima da se malo stanje i opuste, a potom treba glinu valjati baš kao da radiš lazanje, samo ne tako tanko. Pazi, ne guraj jako prst u glinu, raspucat će se dok se bude sušila. Glina je podatna, ali jako osjetljiva i svaki mjehurić zraka koji ostane u njoj može biti razlog da predmet poslije pukne”, objašnjava Roberta dok se djevojčice smjenjuju u valjanju. Nije to lagan posao. Osim toga, dva kvadrata treba valjanjem oblikovati u nepravilan oval. Roberta i Gabi su razvaljanu glinu u najlonu prenijele nad kamen i hitrim pokretom  spustile kao dekicu. Treba za to iskustva, da se glina ne bi raspucala prilikom prenošenja i spuštanja na kamen. Valja biti brza i nježna, jer se glina brzo suši. Dok je Roberta u nabore glinene dekice gurala zgužvani novinski papir, da se zadrže željeni nabori, potom odstranjivala već posušene popucale tanke rubove, djevojčice su se igrale i odmarale. Potom su dobile slova-pečate kojima su ispisale svoja imena ili poruke – porečki haiku, kako je rekla Roberta. Dok su one pisale Roberta i Martina strpljivo su spužvicom gladile površinu buduće dekice.

Ajme, već je sad tako lijepa! Hoćemo joj dati ime? Nek se zove La Mula de Parenzo – složile su se. Ime joj je sad već i utisnuto u dekicu. A dekica se suši, pa slijedi pečenje. Na taj se dio posla obvezala vješta umjetnica-keramičarka  Melanija Krajina. Rado će nam pomoći u stvaranju naše klupice, rekla je.

Baš se svašta može učiniti kad se slože ruke i dobra volja. A kako će tek izgledati nova šetnica na Peškeri kad na njoj osvanu četiri dječje klupice!