- U Poreču fali jedno mjesto okupljanja, neka kavana ili kafić u kojem bi se održavale književne večeri, izložbe, glazbeni susreti, koncerti, nešto što bi bilo i uređeno u tom stilu, što bi imalo dušu, ne samo da je to neka obična prostorija sa stolovima, pričao mi je nedavno jedan poznanik. Ljeto je odavno prošlo i Poreč je pao u dobro poznati zimski san, još pomiješan i s dobrom dozom krize i recesije, u doba godine kada je već nakon podneva vidjeti više od deset ljudi na jednom mjestu prava rijetkost. Poznanik iz uvoda još je veli, pod dojmom neobične rujanske izložbe Dućan metafora koja je gostovala u galeriji Zuccato i u kojoj su se rađali razni zanimljivi susreti između posjetitelja svih profila.
– Imamo nekoliko lokacija u gradu koje bi bile dobre za takvu vrstu kavane, ali ona su zamrla, nadovezuje se na priču druga poznanica. Kao jednog od takvih, podsjeća na nekada davno popularni kafić Lapidarijum kraj Zavičajnog muzeja Poreštine. Već je godinama zatvoren zbog dugova bivših zakupaca i nitko se novi ne želi prihvatiti toga minusa.
– A mjesto ima gotovo onaj pomalo boemski, pariški duh, čak i galeriju na katu iznad, i u ljetnim mjesecima tamo se održavaju jazz koncerti i mogao bi poslovati. Ovako je zatvoren, kad ideš tamo ljeti na koncert nemaš kamo niti u WC, nego moraš ići u susjednu pizzeriju. Kada nema koncerta pizzerija koristi terasu lapidarija i izgleda kao ruglo, a konzervatori na to ne govore ništa, ponavlja mi jedna prijateljica ono što već mnogi dobro znaju. Neki su se poradovali da će bar foaje kazališta postati  mjesto kulturnih druženja, a ne samo mjesto gdje prikratiti vrijeme prije kazališne predstave. Ali nije sve išlo po planu, bar je neko vrijeme djelovao, pa počeo mijenjati vlasnike i na kraju se ugasio. Bilo je planova da bar po ljeti ima terasu, odnosno mjesta za sjedenje na škalinima kazališta, da gosti mogu uživati i možda na nekom od koncerata koji bi se organizirali Narodnom trgu, ali na kraju se ništa dalje od toga nije pomaknulo. Dapače, zatvoren je i drugi kafić preko puta kazališta koji je irnao težnje postati okupljalište ljubitelja ne smo kave i pića nego i kulturnih događanja.
– U takav ugostiteljski objekt treba ulagati, ali profit u ovim, pogotovo recesijskim i zimskim mjesecima neće doći tako brzo. U jednu kavanu takvog tipa treba investirati i čekati da sazrije, da ga ljudi prihvate, da se počne nešto događati da zaživi i dobije svoju odabranu publiku. Sigurno ima ljudi koji bi to i napravili, ali s druge strane, dok sve to zaživi ugostitelja pojedu troškovi i prije bankrotira nego li se stvori mjesto okupljanja, priča mi treći poznanik koji ima nekog ugostiteljskog iskustva. Dok se nešto u gradu i na kompletnoj gospodarskoj sceni ne okrene na svjetliju stranu morat ćete se zadovoljiti praznim ulicama i svratiti u neki kafić samo na dozu kofeina, ali ne i dobre vibre.

V. Habereiter, Glas Istre