piše: Dragan Petrić, bug.hr
Teško je to riječima prepričati, ali evo… Sinoć su, u HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovali neki od najcjenjenijih i najuspješnijih predstavnika domaće tech scene, Damir Sabol, Alan Sumina, Tomislav Car i Matija Žulj, (su)osnivači Photomatha, Nanobita, Infinuma i Agrivija. U isti koš s njima – valjda zato što se u svakoj emisiji HRT-a mora pod mus ugostiti makar jednog političkog aparatčika, jer drugi razlog nitko normalan ne može otkriti – urednik je postavio i predstojnika Ureda predsjednika Vlade RH, Zvonimira Frku-Petešića.

Spoj nespojivog rezultirao je urnebesnim showom u kojem je čak i spomenutoj četvorki IT-jevaca, poznatoj javnosti po izuzetnoj strpljivosti i vještini održavanja “pokerfacea” i u najbizarnijim situacijama, bilo teško suzdržati se da ne prasnu u smijeh. Dok je političar trabunjao o razlikama pri razvijanju začina za juhu i hard-diska, mi koji smo to slušali kod kuće mogli smo se u miru ugušiti od smijanja, no Sumina, Car i ekipa morali su glumiti da piju iz praznih čaša, gristi si usne i zakretati glavu suprotno od kamera da bi prikrili suze i smijeh…

Pogledajte i sami…

Bitan faktor u odigravanju ovog showa bio je fenomenalni režiser emisije, kojem valja odati priznanje za doista odlično odrađen posao. Biranjem pravih kadrova u pravim trenucima, postavio je goste u studiju u realne realacije. Tih nekoliko sekunda koje je prepoznao kao bitne govore baš sve o tome koliko hrvatska politika nema veze s uspjesima hrvatske tech scene kojima svjedočimo posljednjih tjedana, ali i koliko širokim rasponom neznanja, nepoštovanja i nerazumijevanja raspolažu političari kada su u pitanju nove tehnologije. 

S jedne strane svjedočili smo sinoć, po stoti put, uspjehu temeljenom na znanju, pameti, upornosti, poduzetništvu, usponima i padovima i svemu onome što je dovelo do toga da je danas IT sektor jedna od rijetkih svijetlih točaka domaćeg gospodarstva, potpuno neovisna o političarima i izvršnoj vlasti, redovito “zadužena” za ispisivanje onih ne baš čestih lijepih priča po medijima….

S druge smo strane vidjeli, po tisućiti put, lupetanje, floskule, nepovezani i nikom razumljiv tijek misli i posvemašnju diskonekciju sa stvarnošću, istovremeno jednako komičnu, koliko i tragičnu, koja je dovela do toga da danas politiku povezujemo isključivo s pojavama kakve su korupcija, uhljebljivanje, lopovluk, mešetaranje i – općenito – glupost, dok njezine protagoniste doživljavamo kao kalune, zbog kojih mnogi plaču, ali kojima se, gostujući čak i na javnoj televiziji, naprosto ne možemo ne smijati.