Po čemu se mjeri uspješnost? Turističke zajednice i Ministarstvo turizma ističu fizički promet i prebrojavanje vozila na granici, poslovni subjekti probleme. Kome vjerovati?
– Svugdje u svijetu se fizički pokazatelji uzimaju kao mjerilo uspješnosti turizma, ali ne isključivo. Sudeći na osnovi raspoloživih podataka može se zaključiti da je sezona bila uspješna. U danim okolnostima nije realno očekivati bitno bolje rezultate i postavlja se pitanje možemo li biti zadovoljni. Hrvatski turizam ima ozbiljnih strukturnih problema – od nepovoljne strukture smještajnih kapaciteta, nepostojanja vizije do neimanja strategije, odnosno zacrtanih pravaca razvoja i ukoliko se ne pronađe novi model, na postojećoj platformi nije moguće očekivati značajnije pomake.
Je li okretanje novim tržištima poput Kine, Indije ili Japana budućnost hrvatskog turizma? Zanemarujemo li na uštrb toga aktivniju kampanju na bližim tržištima?
– Iz perspektive moga sadašnjeg posla (agencijskog poslovanja) radi se o vrlo atraktivnim tržištima s kojih se postižu iznadprosječni rezultati, pritom prvenstveno mislim na japansko  tržište. Ovdje se u pravilu radi o turama, turistima koji putuju izvan ljetne sezone, koje ne zanima sunce i more. Dakle, ne radi se o putnicima na koje smo navikli, a za njihov prihvat trebaju značajne prilagodbe. Japan i u perspektivi Kina i Indija nikako ne mogu biti tržišta na kojima će se bazirati razvoj hrvatskog turizma, već isključivo na njih treba gledati kao nadopunu postojećeg turističkog proizvoda. Svakako o tim tržištima treba
voditi računa, sve relevantne analize turističkih kretanja predviđaju značajan turistički rast s tih područja. Vrlo je izvjesno da se ta tržišta u Hrvatskoj volumenima neće približiti našim tradicionalnim poput Njemačke, Austrije ili Italije i sukladno tome valjalo bi odabrati "pametnu" strategiju promocije.
Je li realno očekivati u Hrvatskoj destinacije s pet zvjezdica? Jesmo li uopće promijenili dosadašnju sliku destinacije koju gosti imaju prema nama?
– U skoroj budućnosti ne vidim a će doći do značajnijih pomaka u kvaliteti našeg turizma pa tako i u kreiranju destinacija za goste visoke platežne moći. U nešto dužem razdoblju moguće je očekivati, jer Hrvatska ima potencijala da na nekim prostorima kreira destinacije s pet zvjezdica. U percepciji naše sadašnje klijentele Hrvatska je destinacija jeftinog i masovnog turizma.
Je li nam Turska konkurencija? Tko jest? S kime se usporediti i koja iskustva prenijeti od nas?
– Hrvatski turizam je vrlo teško usporediti s turskim, modeli su potpuno drugačiji. U Turskoj dominiraju kapaciteti hotelskog smještaja izrazito orijentirani na touroperatorski business, ona nema alternativu za touroperatore i u tom segmentu poslovanja vrlo se teško možemo nositi s Turcima. Mediteranski krug zemalja ove je godine bilježio minuse pa je  dijelom hrvatski turizam od toga imao koristi. Hrvatska treba uzore tražiti u bližem okruženju u smislu upravljanja destinacijom i općenito funkcioniranja i organizacije urizma – Austriji ili talijanskom južnom Tirolu, Švicarskoj. Danas je sve izmišljeno. Treba samo analizirati najbolju svjetsku praksu i dobre primjere prilagoditi vlastitim potrebama.
Istri se često druge turističke regije "rugaju" da je kamping destinacija. Činimo li dovoljno na pozitivnoj reklami kampinga na domaćem tržištu?
– Rugala se sova sjenici… U Istri dominiraju kampovi, u ostatku države privatni smještaj. Hrvatska je malo tržište, gdje se kampiranje kao proizvod gotovo da i ne konzumira. Ne vidim da će u perspektivi tu doći do značajnijih pomaka, pa samim time smatram da nije nužno na taj segment trošiti veća sredstva.
Zašto je Istra manje popularna od Dalmacije među domaćim gostima?
– Ne bih se složio s time. Možda je manje popularna u segmentu "glavnog" ljetnog godišnjeg odmora. Izvan sezone, za kraće boravke, a pogotovo u dijelu proizvoda poput gastronomije, vina, maslina, Istra igra zapaženu ulogu.
Koliko je u Hrvatskoj/Istri moguć značajniji turistički promet izvan ljetne sezone?
– Bez ozbiljne korekcije postojećeg turističkog modela neće doći do većih pomaka. Nedostaje osnovnih smještajnih kapaciteta. U ukupnom udjelu smještajnih kapaciteta hoteli sudjeluju sa svega 12 posto, manje od pola ih ima uvjete za cjelogodišnji rad. Destinacije će se morati pozabaviti  kreiranjem proizvoda, a država će morati na neki način
stimulirati turizam u pred i posezoni. Radi se o vrlo kompleksnoj temi, gdje bi odgovore trebale dati nadležne državne institucije kroz strategiju turizma. Nama se turizam događa, mi njime ne upravljamo, nemamo viziju kako bi trebao izgledati u perspektivi, što bi željeli dobiti od turizma…
Postoji li zajednički jezik privatnog i javnog sektora u turizmu? Zašto ste odlučili napustiti javni i otići u privatni?
– Privatni i javni sektor u turizmu ne mogu jedan bez drugoga. Razumijevanje na relaciji privatno i javno sve je bolje, međutim, još uvijek postoji prostor za poboljšanje. Imamo destinacija/regija poput Istre gdje je suradnja na zavidnoj razini i to stvarna. Svi ključni "igrači" hrvatskog turizma shvatili su potrebu povezanosti i dobre suradnje i stvari se kreću pozitivno. Iz iskustva znam da je vrlo teško povezati interese velikog broja zainteresiranih strana. Proveo sam četiri i pol godine u turističkoj zajednici, što je za mene bilo neprocjenjivo iskustvo. Cijeli sam svoj radni vijek proveo u turizmu, od nosača kofera do
znanstvene institucije. Utvaram si da razumijem turizam, volim svoj posao i u njemu još uvijek pronalazim motive, držim da svojim znanjem i iskustvom mogu doprinijeti novom projektu postavljanja na noge posrnule kompanije kao što su tvrtke iz Adriatica.net grupe, upravo je to bio za mene najveći izazov.
Koja je perspektiva touroperatora i turističkih agencija s obzirom na nove trendove u putovanju i bukiranju?
– Udio touroperatorskog businessa iz godine u godinu pada, no unatoč strahovito brzom  rastu online kanala još uvijek ima prostora za touroperatore, koji će se morati i sami prilagoditi novim trendovima. Ukoliko to neće biti u stanju, neće ih biti. Budućnost je u onlineu, ne samo u turizmu.
Budući da ste angažirani u nogometnom klubu Vrsar, mislite li da ima mafije u nogometu  i sportu općenito?
– Angažiran sam u nižerazrednom klubu, tu sam siguran da mafija ne stanuje. U vrhunskom sportu, a pogotovo u nogometu, vrti se velika lova koja voli privući igrače s druge strane zakona.

Razgovarala Barbara Ban, Glas Istre