Kako ste zadovoljni nastupima pojedinaca na kvalifikacijama za ekipno prvenstvo Hrvatske, posebno Petra Tripar, Domagoj, Simeon?

Nastupima pojedinaca možemo biti više nego zadovoljni. Domagoj je odlično otplivao discipline 100 m (osobni rekord) i 200 m prsno (10 stotinki slabije od osobnog rekorda otplivanog prije tjedan dana) . Petra je 100 m prsno otplivala 3 stotinke slabije od osobnog rekorda postavljenog prije sedam dana, a na 200 m prsno popravila je osobni rekord za više od sekunde. Raduje što su vrlo stabilni i na svakom nastupu ili poboljšavaju osobne rezultate ili plivaju vrlo blizu njih.

Simeon je na ovom natjecanju otplivao norme za nastup na juniorskom PH u disciplinama 50 m, 100 m i 200 m slobodno tako da trenutno ima pravo nastupa u ukupno pet disciplina (uz nabrojene, još i na 400 m i 1500 m slobodno).

Julija Kordić je najugodnije iznenadila otplivavši norme u disciplinama 200 m leđno (trenutno četvrti kadetski rezultat u Hrvatskoj) , 100 m, 200 m i 400 m slobodno te 200 m mješovito tako da ima pravo nastupa u ukupno sedam disciplina na kadetskom PH ( još 100 m leđno i 800 m slobodno). Usto je vrlo blizu juniorskih normi u disciplinama leđne tehnike i ne bi bilo iznenađenje da ih u predstojećim nastupima otpliva.

Paula Tripar je potvrdila norme na 100 m i 200 m prsno te otplivala normu na 800 m slobodno tako da i ona sada ima pravo nastupa u šest disciplina na kadetskom PH (uz nabrojeno još i na 100 m, 200 m i 400 m slobodno).

Paolo Brečevac i Filip Zelić su po prvi puta otplivali 400 m slobodno u vremenu boljem od pet minuta. Paolo je to učinio u dva navrata u toku dana (u prolazu utrke na 1500 m slobodno također je prvih 400 m otplivao ispod 5:00). U utrci na 1500 m slobodno Paolo je pokazao da može otplivati normu za nastup na juniorskom PH ( poboljšao je osobni rekord za više od minute i prvi put plivao ispod 19 minuta). Karakteristično je za Paola i Filipa da su dosta oscilirali iz nastupa u nastup, što nije neuobičajeno kod mlađih plivača.

Ostali naši plivači (Želimir Žužić, Tomislav Dorčić i Kristina Matijašić) nastupili su u skladu s trenutnim mogućnostima jer trenutno nisu u mogućnosti redovito trenirati.

Želimir se vraća u plivanje nakon odlaska u Zagreb ?

Želimir je ove godine upisao Kineziološki fakultet u Zagrebu i ovo mu je prvi nastup od odlaska u Zagreb. Tamo ima mogućnost treniranja s plivačima MLADOSTI, ali zbog obaveza na fakultetu ne trenira redovito. Osim toga trenutno na fakultetu, u sklopu nastave, radi sportove koji nisu baš kompatibilni s plivanjem (hrvanje, atletika, odbojka). Ipak otplivao je svoje discipline solidno i donio nam lijepi broj bodova za ekipu.

Što se može za godinu, dvije očekivati od Paola, Paole, Julije, Filipa?

Mislim da sam jedan dio odgovora dao u prvom pitanju i nesumnjivo je da i ova mlađa generacija ima veliki potencijal. Pitanje je samo da li će nastaviti raditi ovako motivirano kako sada rade.

Kako je sa mlađom generacijom, godišta 96,97, i mlađi ? Može li se naslutiti neki nasljednik sadašnjih najboljih ?

Situacija nam s najmlađim kategorijama nije baš sjajna, prvenstveno zbog uvjeta u kojima se radi i nemogućnosti redovitog treniranja. Ima i među plivačima 96 i 97 godišta vrlo talentirane djece (prije svih istaknuo bih Nou Zelića) i mislim da će ta činjenica biti pretvorena u adekvatne rezultate vrlo brzo nakon što dobijemo uvjete za rad u Poreču.

Može li Poreč bolje od ekipnog 16. mjesto od 22 kluba u HR ? Daleko ispred Poreča je Arena, koja također nema bazen ? U čemu je "kvaka" ?

Mi smo i sada mogli postići osjetno veći broj bodova, ali Ekipnom prvenstvu pristupili smo prvenstveno kao mogućnosti za plivanje normi za nastup na pojedinačnim prvenstvima. Da smo išli na bolji ekipni plasman pokrili bismo sve discipline programa (nismo plivali 4 štafete, disciplinu 400 m mješovito za žene i disciplinu 200 m leptir za žene polovično). Time smo svjesno ´´ispustili´´ oko 2500 bodova. Osim toga Domagoj i Tomica su plivali samo tri discipline, a dao sam priliku mlađima da pokušaju otplivati koju normu, mada sam znao da bi stariji otplivali veći broj bodova. Mislim da je ta odluka bila ispravna, jer šansi za plasman u finale Ekipnog prvenstva nismo imali.

Vidljivo je da su u vrhu klubovi iz Zagreba, što je i logično, a tu su i Split, Dubrovnik. Mogu li manje okoline proizvesti vrhunske plivače ? Kako? Molimo Vas i osvrt na trenere-kadrove u Poreču i okolici.

Odgovor na dio ovog pitanja sam već dao i ponavljam da smo si postavili Ekipno prvenstvo kao prvenstveni cilj i plasman bi bio bolji. Što se tiče ARENE oni su na kvalifikacije došli s ambicijama da se barem njihova ženska ekipa plasira u finalni dio natjecanja, ali na žalost u tome nisu uspjeli. Oni su pokrili sve discipline programa i prijave su podredili ostvarenju ekipnog, a ne pojedinačnih ciljeva. Pokazalo se da je moje predviđanje ispravno i da je nemoguće očekivati plasman u finalni dio ako u klubu nema barem dva seniora i dvije seniorke, a u takvoj situaciji je bolje omogućiti da barem pojedinci realiziraju svoje ciljeve.

U principu nema malih i velikih sredina za plivački sport. U pitanju je samo postojanje ili nepostojanje adekvatnih uvjeta za rad i kvalitetnog trenerskog kadra u nekoj sredini. Da je to tako pokazuju primjeri Radovljice u Sloveniji i našeg Siska.

Problem trenerskog kadra u plivanju je trenutno možda najveći problem hrvatskog, pa tako i porečkog plivanja. Istina je da na Kineziološkom fakultetu svake godine diplomira izvjestan broj mladih profesora, ali je isto tako istina da je to kadar koji je odlično educiran za rad u školama uz gotovo nikakvo iskustvo u trenerskom radu u klubovima. Dobrim plivačkim trenerima postaju oni koji se odluče da se sami usavršavaju uz pomoć literature i korištenjem iskustava domaćih i stranih plivačkih trenera koji rade u našim klubovima. Mi u klubu priželjkujemo da se pojavi netko s diplomom Kineziološkog fakulteta ili Više trenerske škole, tko je voljan raditi, usavršavati se i kroz nekoliko godina postati dobar plivački trener. Nažalost financijska situacija u plivačkom sportu je takva da ne predstavlja baš motivirajući moment mladim ljudima da se okušaju kao treneri u tom sportu.

Odnos PK Poreč sa Čačom – planovi, mogućnosti, očekivanja

Naša suradnja s Krešimirom Čačem krenula je prije otprilike osam mjeseci i daje sjajne rezultate. Krešo je sportaš koji je plivao na tri Olimpijade, za desetak dana će nastupiti na svom desetom za redom Europskom prvenstvu (šest puta za redom plivao u finalu). Osim toga Krešo je diplomirao na Višoj trenerskoj školi i nastavio sa studijem na Kineziološkon fakultetu tako da je i stručno izvrsno osposobljen za trenerski rad. Naši plivači pronašli su u njemu velikog uzora, a s obzirom na njegovu izvanrednu komunikativnost i stručnost on za njih predstavlja prijatelja koji zna sve o plivanju i kojemu mogu postaviti bilo koje pitanje, sigurni da će znati odgovor. Mislim da smo od njegovog rada u klubu jako puno profitirali i ja osobno, a i plivači. Što se tiče nastavka suradnje, ja bih osobno bio najsretniji kad bi se ona proširila na nešto više od dolazaka jednom tjedno u Poreč. Najsjajnija varijanta bila bi, kad bismo ga uspjeli dobiti za glavnog trenera u trenutku kada se izgradi bazen u Poreču. Otprilike će se taj trenutak poklopiti s krajem Krešine aktivne plivačke karijere, a kako su njegovi planovi vezani uz trenerski rad u plivanju, bilo bi sjajno da to bude u Poreču.

Hoće li se izgradnjom bazena u Poreču povećati broj plivača u Istri, otvoriti novi klubovi (Novigrad, Umag, Pazin, Rabac…)?

Izgradnjom bazena u Poreču, sasvim sigurno će se jako povećati broj plivača u našem gradu. Ja procjenjujem da bismo u Poreču mogli imati 250-300 aktivnih plivača. Teško je reći kako će porečki bazen utjecati na povećanje broja plivača u ostalim gradovima. Dobro bi bilo kada bi to bio putokaz ostalim gradovima da krenu u izgradnju bazena. Tada bi se broj plivača sigurno višestruko povećao.