U vrijeme vikenda na Šetalištu dr Ante Šonje i na Gradskom kupalištu netko je isprejao poruku: HELP ? Da li taj Netko ima ime i da li ima roditelje ?
Ima i jedno i drugo, ali kao i da nema – naime iz grafita se isčitava: JA sam SAM. Očajnički vapaj ustrašene osobe, nečijeg djeteta, djeteta iz našeg susjedstva, Vašeg i mojeg sugrađanina.
Da li svi roditelji znaju za potrebe, želje i ambicije svoje djece ? Da li znaju koliki je raskorak između dječjeg htijenja i "realnosti" – svakodnevnog iskustva njihovog djeteta ? Da li roditelji imaju vremena da saslušaju probleme svoje djece, da ih utješe, ohrabre, savjetuju, pruže potporu ?
Napuštena djeca, a ne "napušena" djeca – prava je dijagnoza ovog najnovijeg porečkog grafita. Kažu da takvu djecu odgaja "ulica", a ta djeca su na uličnoj "školskoj ploči" ispisali što im se nudi na "ulici". Umjesto te ponude netko im treba ponuditi : ljubav ( roditelji ), pomoć u odabiru vrednota ( škola ), kreativno korištenje slobodnog vremena ( sportski klubovi, kulturni projekti i udruge i tsl. ), savjetodavnu i psihološku potporu ( savjetovalište, pedagozi i psiholozi, crkvena zajednica itd. ), potporu u realizaciji njihovih ideja, programa, projekata ( prostornu, strukovnu – edukacijsku i materijalnu – financijsku ) . Tek tada, kada osiguramo i učinimo sve pobrojano za NAŠU DJECU , smijemo uporabiti deterdžent za pranje šetališta i "bijelu" boju za bojanje "ranjenog zida" u bijelo. To bijelo znači: čovjek bez lica, bez identiteta, bez osjećaja – bez života i upavo zato je dijete ispisalo: HELP !
Shvatimo ovu poruku ozbiljno, 5 do 12 sati je.

R.V.Aleksić