TKO JE BIO U VENECIJI: Predsjednik vijeća Poreča Dean Pauletić ili vijećnik Dean Pauletić?
Gradonačelnik Venecije Luigi Brugnaro prije nekoliko dana u svom uredu u tamošnjoj Komunalnoj palači primio je jednog visokog dužnosnika iz hrvatske izvršne vlasti. Objavio je Brunaro to i na službenim stranicama grada Venecije, a poslao je ovu kratku informaciju i lokalnim medijima. Službena vijest kaže da se gradonačelnik Brugnaro sastao s dotičnim hrvatskim visokim dužnosnikom u neformalnom posjetu, te da je hrvatski dužnosnik bio u pratnji predsjednika gradskog vijeća Grada Poreča Deana Pauletića.
Ova vijest sama po sebi ne bi bila ništa čudno da ne otvara neka zanimljiva pitanja. Naime, prva stvar koja ovdje izaziva pažnju je činjenica da Dean Pauletić nije predsjednik Gradskog vijeća Poreča. Točno je da je bio na toj poziciji od lipnja do prosinca 2017. od kada je samo gradski vijećnik. Ostaje nejasno da li je Pauletić sam sebe u pripremi posjeta, možda i zato da se pojača njegova pozicija i dojam kod moćnog domaćina, najavio kao predsjednika Gradskog vijeća, što on nije već gotovo pola godine. Ili je to učinio netko drugi s hrvatske strane tko je podatke o ovoj delegaciji poslao talijanskoj strani, no tada se postavlja pitanje zašto bi taj nepoznat netko Pauletiću dao puno višu titulu od pozicije gradskog vijećnika.
Drugo je logično pitanje koje zahtijeva obrazloženje zašto je krivo predstavljeni Dean Pauletić uopće bio u pratnji dotičnog visokog državnog službenika iz Zagreba.
Nije ovlašten
Pauletić kaže da nije ovlašten za davanje bilo kakvih izjava no ipak je ponudio kratko objašnjenje.
“Nisam se predstavio kao predsjednik Gradskog vijeća Poreča, to je neka greška, sigurno. Niti sam ostavio svoju vizitku, niti išta. Ne mogu se sjetiti je li možda u razgovoru spomenuto da sam bivši predsjednik Gradskog vijeća Grada Poreča pa je možda zato njihovoj službi ispalo ono “ex”. Ili su možda sami tražili po internetu koja je moja funkcija pa krivo napisali. Zaista ne znam. U Veneciji sam bio praktički samo u pratnji jednog gospodina jer sam zamoljen da mu budem prevoditelj za talijanski. Imam dosta prijatelja u Veneciji s kojima surađujem već 20 godina, a ovo je u biti bio jedan neformalan posjet gdje se razgovaralo o nekim jako lijepim idejama, koje bi svima nama mogle donijeti puno dobroga, rekao je Pauletić.
Nakon ovakve izjave niz njegovih nelogičnosti još je veći: ako je, naime, posjet neformalan kako Pauletić tvrdi, teško, nemoguće da će donijeti, što on najavljuje, “puno dobroga svima nama”. No vratimo se opet i na trenutak na Pauletića kao nepostojećeg predsjednika Gradskog vijeća Poreča.
Kod ovakvih posjeta i sastanaka, formalnih ili neformalnih, protokoli su uvijek i svugdje prilično jasni.
Uoči njegovog dolaska u Veneciju domaćinima je, naime, hrvatska strana sigurno trebala objasniti tko je Pauletić – vijećnik Gradskog vijeća.
I onda se postavlja pitanje svih pitanja: zašto bi i kako domaćini u pripremi posjeta hrvatske delegacije pogriješili titulirajući ga predsjednikom Gradskog vijeća Poreča, kad su, to je tako logično, isključivo preuzeli podatke koje im je poslao netko s hrvatske strane. Poanta je, dakle, u hrvatskoj strani. Uostalom, da su domaćini išli preko interneta provjeravati Deana Pauletića vidjeli bi da je – bivši. Sva druga objašnjenja, osim onog da je hrvatska delegacija svjesno vijećnika prekrstila u predsjednika, podcjenjivanje su elementarne inteligencije i zdravog razuma.
Potvrdila tajnica
Gradonačelnika Venecije Luigija Brugnara nismo uspjeli dobiti, ali nam je njegova tajnica potvrdila da se ovaj susret doista odigrao u gradonačelnikovom uredu u gradskoj palači. Kada smo joj skrenuli pozornost da Dean Pauletić više ne nosi titulu koja se u njihovom službenom priopćenju veže uz njegovo ime, ostala je zbunjena i rekla da će provjeriti o čemu se radi, te da ne zna je li se Pauletić tako predstavio ili ne. Vijest o tom posjetu koja je osvanula na službenim stranicama grada Venecije i u lokalnim medijima naknadno je izmijenjena, te sada u njoj piše da je Dean Pauletić gradski vijećnik.
Koliko smo uspjeli doznati, na dužnosnicima je da sami odluče hoće li javno objavljivati neformalne posjete ili ne. Takve neformalne posjete nisu nikakva rijetkost i dužnosnici na njih imaju pravo, jer se na njima obično sklapaju nova prijateljstva, savezništva, suradnje ili se razmjenjuju nekakve početne ideje koje kasnije “sazrijevaju” i formaliziraju se. Međutim, i takve se posjete dužnosnika najčešće objavljuju, barem kod onih koji se diče transparentnošću, upravo zato što u njima nema ničega spornog. U ovom slučaju ipak štošta ostaje pod znakom upitnika, a prvenstveno činjenica da je jedan javno objavljen susret gradonačelnika Venecije s delegacijom iz Hrvatske, od kojih je jedan član potpuno krivo predstavljen, a drugi mora ostati prikriven, s naše strane ustvari trebao biti – zataškan.
