Doduše, taj je scenarij, barem što se Poreča tiče, neprovediv dok god vijećem predsjedava Eđidio Kodan, odnosno netko iz iste stranke kojoj pripada gradonačelnik Edi Štifanić, IDSa, koji u vijeću ima apsolutnu većinu. To Štifaniću ipak ne daje pravo da proziva i vrijeđa oporbene, niti bilo koje druge vijećnike. Gradonačelnik je svoje nervozno i uvredljivo ponašanje pokušao opravdati činjenicom da "tobože nezavisni mediji i kvazinovinari koji se razumiju samo u toć od palente, a još i rade u gradskoj upravi« njega javno prozivaju i napadaju, pa to ne može prešutjeti. Ali, ne uzvraća kroz te tobože nezavisne medije i tim kvazinovinarima, nego svoju srdžbu usmjerava prema oporbenim vijećnicima. On je profesionalac, za svoj rad prima solidnu plaću, a kako radi u javnom sektoru, trebao bi znati da je njegov rad podložan javnoj kritici. Osim toga, kako je dobro primijetila vijećnica Snježana Mekota, zadaća oporbe je kontrola vlasti, a vlast koja se ne može s tim nositi … Uostalom, do prozivki i oštrih riječi ne bi ni došlo da se gradonačelnik, ili onaj tko ga je savjetovao, sjetio da obavlja važnu javnu funkciju, da za svoje odluke odgovara Gracjskom vijeću, a ne samo IDS-u, jer Štifanić i Kodan nisu gradonačelnik i predsjednik vijeća samo IDS-ovim biračima u Poreču, nego svim građanima.

Kad je u nečijoj glavi sazrio plan kako doći do Facinke i novca za vrlo ambiciozne investicije u ovom mandatu gradske vlasti, svaki bi odgovoran političar takav plan iznio vijećnicima i pokušao dobiti i oporbu na svoju stranu. Opsjenarsko naglašavanje, s jedne strane, da se javnim natječajima biraju izvođači radova i tamo gdje zakon ne obavezuje na to, odnosno da na javne rasprave idu i studije koje ne moraju dobiti odobrenje građana, a s druge strane potpisivanje sporazuma kojim se zadire u temeljni godišnji akt lokalne vlasti – proračun, u najmanju je ruku politički nepromišljeno. Jer, u slučaju gradonačelnikova potpisivanja sporazuma s premijerom (kojim se gradonačelnik obvezao novac od prodaje zemljišta na Facinki, koje je Grad dobio bez naknade, uložiti u pet javnih investicija u Poreču i ne tražiti za te investicije dodatni novac iz državne blagajne) ne radi se o pravu poglavarstva da upravlja nekretninama, nego o pravu vijeća da donosi i mijenja proračun. Nitko ne spori poglavarstvu da upravlja nekretninama, ali njima kroz proračun raspolaže vijeće, koje se složi ili ne složi s time da treba prodati nekretnine za određeni iznos, koji se onda usmjerava u investicije. U slučaju sporazuma na koji pušu oporbeni vijećnici radi se o tome da se gradonačelnik Edi Štifanić odrekao sufinanciranja nekih projekata iz državne blagajne, a na to ima pravo samo vijeće.

Je li gradonačelnik morao prije potpisivanja sporazuma pitati vijećnike što misle o tome da se nesigurni prihodi od sufinanciranja zamijene sigurnima od prodaje zemljišta? Vjerovao je, izgleda, da će puno vrjednijim poklonom, zemljištem na Facinki, vijećnici biti zadovoljni. Ali, ima ljudi koji će se rukama i nogama boriti da im se vrate cipele šupljih potplata koje im je netko bez pitanja zamijenio novima. Logično je da tako postupe i vijećnici, da inzistiraju na tome da ih se pita prije nego što se u njihovo i ime građana izvršna vlast odrekne makar i nesigurnog novca iz državnog proračuna, a umjesto toga dobiju vrijedno zemljište. I da ih predsjednik vijeća u raspravi o tome ne prekida i ne ograničava.

Previše su soli i papra prvi gradski čelnici, IDS-ovci Štifanić i Kodan, stavili u maneštru ovotjednog Gradskog Vijeća, da bi je vijećnici mogli bez muke progutati. Sigurno na nervozu utječe i predizborna atmosfera, ali i činjenica da velike projekte pojedinci ne mogu potpuno nadzirati, nego ih samo pokušavaju opravdati.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre