Nema grada ni općine u Istri koji su zadovoljni stanjem cesta na svom području. Na svakom lokalnom vijeću izadu, medu ostalim, na vidjelo potrebe za hitnim saniranjem ove ili one županijske ili lokalne ceste. I na prošlotjednom funtanjanskom vijeću negodovalo se zbog stanja županijske ceste Vrsar – Funtana – Poreč, koja je u isto vrijeme glavna ulica u naselju. To je, po ocjeni vijećnika, jedna od najlošijih i ujedno najprometnijih cesta na Poreštini.
Načelnik Tomislav Čoga razgovarao je, kako je rekao na vijeću, s ravnateljem Županijske uprave za ceste Robijem Zgrablićem. Navodno je u izradi projekt sanacije dijela ceste kod Margerite, ali nije sigurno da će taj dio biti obnovljen. Nema novca – to je konstatacija i najčešći odgovor (grado)načelnicima koji pokušavaju sa ŽUC-om dogovoriti bilo kakve radove. To da nema novca u ŽUC-u nije novost, već stanje od trenutka osnivanja 1997. godine. Tadašnji je direktor Đani Levak rekao da ŽUC brine o približno 1.300 kilometara cesta u Istri, za čije je saniranje, kako je tada procijenio, trebalo 90-ak milijuna ondašnjih njemačkih maraka.
Danas je u ingerenciji ŽUCa 1.431 kilometar cesta, od kojih 700 treba u hitnu rekonstrukciju.
Koliko će od toga biti napravljeno ove godine? Proračun ŽUC-a za 2010. nešto je veći od 76 milijuna kuna, a za redovno održavanje predviđeno je potrošiti 41,5 milijuna.
– To je iznos koji uključuje i PDV, košnju, znakove, obnovu horizontalne signalizacije…, pa od njega možemo tek sedam milijuna predvidjeti za projekte. Zapravo, taj iznos omogućuje nam ostvariti tek 69 posto propisanog standarda na državnoj razini, kaže Zgrablić. Napominje da ŽUC u sklopu svojih sadašnjih financija ne može spriječiti propadanje cesta. Pokušavaju tek intervenirati na onim prometnicama gdje je stanje kolnika takvo da ugrožava sigurnost.
"Osim toga, naši prihodi dolaze mjesečno pa u veljači ne možemo potrošiti četiri milijuna kuna ako ćemo ih imati tek kroz nekoliko mjeseci", tumači Zgrablić. Najizdašniji izvor prihoda ŽUC-a je naknada za korištenje cesta, koju svaki vlasnik vozila plaća prilikom godišnje registracije i koja nije mijenjana osam godina. Po toj osnovi ŽUC dobije oko 67 milijuna kuna, a od Ministarstva prometa trebao bi dobiti sedam milijuna kuna. To je dio ukupne svote od 240 milijuna kuna, koliko resorno ministarstvo po godišnjim dogovorenim koeficijentima raspoređuje na sve županijske uprave za ceste. Najveći dio tog novca predstavljaju trošarine uključene u cijenu goriva. Koliki je omjer trošarina koji se vraća u Istru u odnosu na prodanu količinu goriva u županiji, Zgrablić ne zna. Činjenica je da u županijske ceste ulažu i gradovi i općine, sufinancirajući rekonstrukciju ili gradnju na svom području. Ove godine to će biti 900-tinjak tisuća kuna. Temeljita rekonstrukcija kilometra ceste, dakle s nosivim donjim slojem, košta oko četiri milijuna kuna, a samo obnova kolnika polovicu te cijene. Za obavljanje konkretnog posla potreban je svježi novac, no ŽUC se ne može više zaduživati, jer već otplaćuje četiri kredita od ukupno 114 milijuna kuna i na rubu je dozvoljenog zaduženja. Zgrablić kaže da su kredite uzeli nakon 2001. godine, kada im je u Ministarstvu prometa obećano povećanje godišnjih dotacija. Međutim, obećanje nije ispunjeno pa su mnoge županijske uprave za ceste u istom položaju i pokušavaju izboriti više novca iz državne blagajne, koja pak maksimum daje za državne ceste i autoceste.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre