Dok se većina još oporavljala od mamurluka i neprospavanijh noći, oni manje sretni – koji nisu uspjeli iskamčiti spajanje ove godine vrlo nesretno postavljenih praznika – primili su se dovođenja u red tijela i misli te pripreme za prvi radni dan.

Revne gradske službe već su prvo jutro u godini upregnuli svoje higijeničare da po trgovima – gdje je većina građana ispratila staru godinu – počisti sve ono što su slavljenici ostavili i što govori u prilog tome kakva nam je kultura.

UTORAK – 2.1.

Kisela juhica, sok od paradajza pa red sarme i kolača. To je zadnje, obećavali su masovno hitajući u ljekarne – po laksative.

Kako se drugačije riješili nagomilanih masti utrpanih u organizam seljakanjem od stola u blagovaonici, do stolića pred televizorom, kauča i fotelje??! Nakon runde antiacida, gastala, peptorna blagdansko prežderavanje "presjekli" rundom laksativa. U novu godinu, dakle, čistih crijeva. Barem nešto obzirom da će nas teški minus na tekućim računima tlačiti još dosta dugo. Na slavlja se ove godine potrošilo čak 11 milijardi kuna i još povećati ionako veliku kreditnu zaduženost, izračunali su sindikalisti. Kreditno smo zaduženi preko grla a više od trećine kredita su minusi na tekućim računima.

SRIJEDA – 3.1.

Želučane tegobe su riješene, fržideri ispražnjeni (baš i kao novčarke!) a skije i oprema pripremljeni. Sve se to masovno trpa gdje tko stigne. Oni praktičniji i brojniji u automobile, a oni komotnije u autobuse. Polazi se čak i u sred noći, a putuju i kutije s maminim sarmama. Da se u bijelom svijetu – kad već nema snijega – nađe nešto za okrijepu. Samo na prijelzu Bregana u nekoliko je sati prema skijalištima u Sloveniji i dalje prešlo 16 tisuća putnika, a desetke tisuća mjerili su i ostali granični prijelazi. Hrvati, pokazuju brojke, ne žale kada se na zapadu treba pokazati. Ne smeta nam, čini se, što Slovence tlači prelaz na Euro – mi ćemo naša skijanja otplaćivati do ljeta. Nije ni čudo kada neka stoje i po 18 tisuća kuna.

ČETVRTAK – 4.1.

Dok jedni hrle na skijališta, pečalbari se vraćaju na posao. No, ne i bračni par Tepić koji je poginuo u teškoj prometnoj nesreći nadomak Bregane. Za njima je ostala desetogodišnja djevojčica Nikolina kojoj je nekoliko minuta – u kojoj su joj pred očima poginuli roditelji – promijenilo život. Ona i njen godinu dana stariji rođak Nikola doživjeli su amneziju. Srećom, obitelj ima još djece pa malena neće ostati sama. Sama kao i gotovo dvije tisuće djece koliko ih je smješteno po domovima u Hrvatskoj. Većina njih mogla bi djetinjstvo provesti na bitno drugi način da nije – administracije. Ona je, kao i u mnogim drugim stvarima, glavni kočničar i prepreka između obitelji koje žele usvojiti dijete bez roditelja u domu i države koja oko toga cjepidlači krutim zakonima. Lani su usvojena tek 153 djeteta, a zahtjeva- nerješenih – je i pet puta više.

PETAK – 5. 1.

U laganom ritmu pripreme za još jedan neradni vikend. Što izmisliti kao vruću temu u dane kada svi funkcioniraju na ostacima francuske salate i pečenja, doli tko kakav sat nosi i koliko je vrijedan. Premijerov sat žulja mnoge, a najviše čini se Vesnu Škare Ožbolt. Na drži da je doktor Ivo skupu uru , Lange und Sohne, trebao prijaviti u imovinskoj kartici prije no što je zasjeo u premijersku fotelju, obzirom da vrijedi 20 tisuća ojra. On pak kaže da nije, ali i da mu to nije jedini sat. Pa nek si Vesna misli što još u škrinjici ima.

Istovremeno, poslodavci koji sumnjaju da im se zaposlenici švercaju s bolovanjima unajmljuju agente koji će provjeriti boluju li njihovi radnici zaista bol ili su možda – na Bolu na Braču. Sve po tezi – ne možete me toliko malo platiti koliko ja malo mogu raditi. Antibol- agenti sve su popularniji, a poslodavcima je jeftinije plaćati njih doli "bolesne" radnike.

Kod nas sve više boluju i političari, a njihove dijagnoze postale su – obzirom da su javne ososbe koje mi plaćamo – javan stvar. Javne su im i plaće, barem one za koje se zna, ali i bolovanja. Podpredsjednica Sabora Đurđa Adlešić priznala je da joj je plaća zbog bolovanja od 42 radna dana pala na svega jednu četvrtine. Umjesto oko 16 tisuća, koliko je primala inače, Adlešićeva je primila nešto više od 4 tisuće kuna. Tako je gradonačelnica i političarka i u praksi imala prilike vidjeti kako se živi s prosječnom hrvatskom plaćom. Srećom, tu je suprug, a bilo je nešto sa strane i za crne dane, valjda. 

NEDJELJA – 7.1

Politička nam se elita okupila na reprizi Božića. Kuša se žito, nazdravlja se, svi izgledju nekako pristojno i dosojanstveno. Osim, a koga drugog doli gradonačelnika nam metropole. Milan Bandić, kojeg brižne majke kćerima pokazuju s fotografije na kojoj je kažiprst gurnuo u nosnicu do članka – uz poruku "samo ne ovakvog!" – ponovo je osmramotio naciju.

Zagrabivši sitnom žličicom – namjenom za kurtoazno kušanje malog zalogaja – grumen žita okrenuo se dozivajući svog Duška Ljuštinu, štoviše i pročelnika za kulturu.

– Duško, jedi mi iz usta – rekao je Bandić, misleći vjerojatno "iz ruke". Istom žličicom u svoja je usta utrpa iduću gromadu kolača od žita uz komentar:

– Ja ću iza Duška, mi smo frendovi.

Žlicu je, a što drugo očekivati nakon ovoga, umjesto u čašu vratio na tanjur među čiste. Metropolitski nadsve, zar ne.

Do idućeg tjedna.

Tanja Božić