Da je prostor za glazbenika jedan od bitnih činilaca potvrđuje ovogodišnji ciklus koncerata Terra magica festivala. I koncert američkog pijaniste Jeromea Rosea održan u ponedjeljak u Villi Polesini to najbolje potvrđuje. Salon Cardo na prvom katu novouređenog zdanja s kraja 19. stoljeća kao da nas je svojim interijerom pokušao vratiti u to vrijeme. No, odabir repertoara kao i razina interpretacije m° Rosea odvela nas je još nekoliko desetljeća dalje u prošlost – potpuno se zaronilo u vrijeme zrelog romantizma od dvadesetih Schuberta do 80-tih Franza Liszta. Gospodin Rose, „posljednji romantičar našeg vremena" kako ga se oslovljavaju u glazbenim krugovima ne samo Amerike, svojim odabirom programa u mnogome je zaslužan za to. Naime, odabrao je djela F. Schuberta, F. Chopina i F. Liszta, vremenski raspon od 60-ak godina. Nedostajao je još samo Schumann i Mendelssohn kako bi romantizam kao filozofsko-estetski glazbeni pravac bio predstavljen u potpunosti. No i ovako je doživljaj romantizma dočaran u punoj mjeri.
Prvi je dio protekao u duhu Franza Schuberta. Najprije Impromptu u Ges duru kao uvod u opsežan program, kao svojevrsno zagrijavanje za tehnički i glazbeno vrlo zahtjevnu Sonatu u c-molu. Izvedena je nadahnuto i s manirom vrsnog tumača djela prvog velikog romantičara sa samog početka 19. stoljeća.
U drugom dijelu dva autora. Najprije dvije kraće ali ne i manje zahtjevne skladbe velikog Chopina: Etida op. 25 # 7 u cis-molu i Balada br. op. 47 u As duru. Slijedio je Mephisto valcer Franza Liszta, glazbena verzija demona kojem stari doktor Faust prodaje dušu radi bogatstva i mladosti – ispit zrelosti svakog pijanista.
Publika oduševljena. Povicima bravo, bravo i dugotrajnim pljeskom izmamila je i dva dodatka: dva valcera F. Chopina.
Koncert koje će se pamtiti. Među slušateljima i profesori, predavači Terra magice. Ovim bi se koncertom i Berlin ponosio, kaže jedan od njih. Treba nešto više?

iv