Prošla su tek četiri dana od završetka Vinistre, najveće izložbe vina i vinarske opreme u Hrvatskoj. Još se slažu dojmovi o vinima, susretima, poznatim ličnostima i poznanicima viđenim na crvenom tepihu te – blatu koje je trebalo preskočiti kako bi se do njega došlo. Da je prilaz dvorani Žatika, u kojoj se zadnjih nekoliko godina održava sve glamuroznija Vinistra, prilično kompliciran i prašnjav nije novost.
Pisali smo o šljunčanoj stazi koja vodi do ulaza u dvoranu i na kojoj za vrijeme manifestacija prolaze automobili i kombiji ostavljajući prolaznike u oblacima prašine, s prašnjavim i izgrebanim cipelama, o labirintu koji je potrebno proći do ulaza dvorane kada dolazite s gornje strane, odnosno sići po škalinima s lijeve strane da biste prošli duž cijele jedne strane dvorane i ušli na ulaz s desne strane, o skučenom mjestu za dostavu i slično. Ali da će se nakon prve kiše ispred ulaza u dvoranu stvoriti blato u koje će upadati vozila i pješaci nitko se nije nadao. Najmanje oni odgovorni za dvoranu, izložbu i slično koji, kada se kaljuža već raširila do pločnika pred ulazom, jednostavno nisu učinili ništa. Možda je nekome normalno da prije ulaska na jednu glamuroznu izložbu stane i prvo skine komade blata s cipela i nogavica hlača ili da možda, malo iskarikirano, na izložbu dođe u gumenim čizmama, preobuje se na ulazu u dvoranu i nastavi putem red carpeta.
– Došla sam s kombijem do dvorane i upala u blato, još su mi morali pomagati da se izvučem. U dvorani sam bila na štandu, dobro da sam imala rezervne cipele u autu pa sam ih promijenila, ali mi je blato zaprljalo hlače. Kad sam došla u dvoranu, obula sam štikle sa šljokicama, iznad kojih su bile hlače od blata, kao novi modni dodatak, priča mi jedna kolegica.
Neka je Vinistra i izložba opreme za vinogradarstva, neka je pala kiša koju su najavljivali danima (nije bio iznenadni pljusak koji je nenadano stvorio blato), nije da se pravimo fini, ali blatne lokve na samom ulazu u dvoranu sigurno nisu nešto što je te nedjelje trebalo dočekati stotine domaćih i stranih posjetitelja. Tko radi taj i griješi, ali ovakva izložba događa se tek jednom godišnje, tim više greške imaju manje opravdanja. Neka je prilaz dio jednog većeg kompleksa koji će se izgraditi jedne godine, ali do tada za ugodniji boravak gostiju možda bi dobro došlo malo asfalta ili tlakovca, bilo što, samo da crveni tepih u dvorani ne bude crven od crvenog blata.

V. Habereiter, Glas Istre