Težnja k perfekciji
Perspektivna porečka maturantica Petra Kureljak ima razloga za zadovoljstvo – tek što je krajem školske godine proglašena učenicom generacije u Srednjoj školi Mate Balote, bez po´ muke je u Zagrebu upisala studij farmacije te je primljena u studentski dom. Izuzetno bistra, u svakoj će temi s lakoćom parirati sugovorniku te vas ubrzo osvojiti inteligencijom i zapažanjima. Besprijekorne ocjene u sva četiri razreda opće gimnazije rezultat su, otkriva nam, njenog nastojanja »da sve bude perfektno«, jer Petra je od onih koji od sebe traže maksimum i prosuđuju se po visokim kriterijima. Ta ju je osobina odvela na niz natjecanja, jednom čak i iz vjeronauka, o čemu kroz smijeh veli da »nije uopće jednostavno kako svi misle kad vas do u detalje pitaju povijest franjevačkog reda«. Najbolji plasman ostvarila je na državnom iz hrvatskog jezika, što na prvu loptu može iznenaditi. Petra, naime, živi u Taru, oazi istrovenetskog dijalekta, koji mnogi ondje usvajaju kao prvi jezik te kasnije imaju poteškoća s upotrebom padeža. No, naša je sugovornica izuzetak – u obitelji je, uz majku učiteljicu, uvijek govorila standardni hrvatski, a od pomoći su svakako bile i bake, obje Slavonke. Pravopis, gramatiku i povijest jezika bolje je upoznala kroz pripreme za takmičenje jer, doznajemo, na redovnim satovima hrvatskog ta se područja ne stižu temeljito obraditi. Nekoć je i mnogo čitala za svoju dušu, no u gimnaziji joj golemi popisi obvezne lektire nisu ostavljali vremena za slobodne manevre. – Naravno da su klasici književnosti dobra podloga za analizu i razmišljanje, no s druge strane, zasiti vas toliki broj i opseg naslova, veli Petra.
Interes za kemiju pobudili su joj zanimljivi satovi profesora Damira Skoka, praćeni kompjuterskim simulacijama reakcija i procesa pa su, unatoč jezičnim podvizima, u
odabiru životnog poziva prevagnuli prirodni predmeti. – Kemija je jedno od rijetkih područja u kojima nije sve u teoriji, već se stvari mogu učiti kroz praktičan rad pa je prava šteta da školski laboratoriji nisu bolje opremljeni, ocjenjuje Petra. S radoznalošću iščekuje studentski život i promjenu sredine – prilika je to za učenje i širenje vidika, upoznavanje ljudi i životnih stilova, budući da je Poreč premali da biste u njemu isprobali sve što vas zanima. – Naginjala sam alternativi, no ovdje prevladava fancy stil pa sam na kraju počela slušati techno i pop, veli Petra, koja u slobodno vrijeme izlazi s prijateljicama, na plaži se radije sunča nego pliva te poput svih mladih mašta o putovanjima. Džeparac zarađuje
na benzinskoj crpki, svojedobno je volontirala u programima »Zdravog grada«, a jedino od čega zazire je politika. Na pitanje gdje želi raditi, realistično će odgovoriti: »Gdje bude posla«, a u ovoj ivotnoj fazi joj najprivlačnije zvuče istraživanja i razvoj lijekova.
Martina DODIĆ, Glas Istre