Ono ča je najvažnije u životu je ljubav. Ljubav i poštenje i to sve za sve okolo sebe, poruka je Štefanije Žužić, bizere, vesele i pozitivne slavljenice koja je prekjučer proslavila okruglih sto lit. Fešta se odvijala u domu unuka gdje se okupio dio uže obitelji koju čine dva sina, četiri unuka i osam praunuka.
Nona Štefanija jedna je od onih osoba koje, kako bismo rekli, vrlo dobro nose svoje godine. Zdravlje joj je, veli, dobro, ništa je ne boli, a nakon smrti supruga Ivana, prije nekoliko godina, živi sama u stanu u Poreču i obavlja većinu kućanskih poslova.
Velika potpora u svemu su joj djeca – dva sina, Erminio, koji živi u Poreču i svakodnevno je obilazi, te Livio koji živi u Zagrebu i također često svraća i naziva.
Unuci kažu da ono što je najviše drži vitalnom je radoznalost i prilagodba svemu novome. Nedavno je sa sinom propješačila od velikog parkinga do Cimarela, a tražila je i da je voze đir po novim rotorima da vidi kao izgledaju.
Služi se mobitelom, ljuti se na političare i o politici debatira s unucima.
– Radoznala je, uvijek je bila takva, voli ljude i biti s ljudima, ali voli i svoju samostalnost, kaže sin Livio.
Nona Štefanija, rodom je iz sela Žužići na Višnjanštini, mnogim je sugrađanima ostala u srcu iz vremena kad je radila kao podvornica i kasnije kuharica u školi u starom gradu i nahranila mnoga gladna dječja usta. U ratno vrijeme prikupljala je sredstava za nabavu hrane, za što je na kraju rata dobila i priznanje Antifašističke fronte žena.
Udala se s 19 lit i sa suprugom koji je bio kaligar, iz rodnog su sela došli u Poreč.
– Ja san delala u školi, a on u zanatskoj zadruzi, i tako cili život. I bilo nam je lipo. Ja san tega čovika volila i poštivala, i tako sedamdeset lit braka, priča Štefanija. Još i danas prije spavanja svaki mu put pošalje bačin.
Danas je veli, drugi svit, ali nije od onih koji će reći da je samo nekada bilo lijepo i dobro.
– Ono ča su dica bila nikada, to su i danas. Forši su bile neke druge prilike, osjećaji, ali dica su dica. Veseli kad vidim mlade, da su dobri, da se poštivaju, da delaju. Ja volim mlade i volim sve ljude, priča vitalna nona Štefanija.
Nakon rođendanske, čeka je još jedna fešta danas kada će doći u Dom za starije i nemoćne posjetiti svoje prijateljice i poznanice i s njima proslaviti Dan žena.

Vedrana HABEREITER, Glas Istre