Da jesmo, nadam se, davno bi tome stali na kraj. Barem ja tako mislim kada je riječ o zlostavljanju žena.

Slutite, tema ove Kartuline, je škandal u Rovinsjkom suncu, udruzi koja je trebala liječiti rane na dušama zlostavljanih žena.

Kolike od njih su vidjele mora prije no što su došle u Rovinj bježeći – s djecom uz rub suknje – od batina, zlostavljanja, vrijeđanja …

No, nije ih u Rovinju i udruzi prozaičnog imena čekalo utočište. Štoviše, ondje su doživjele – posvjedočile su novinarima – još goru torturu. Možda i nije bilo šamaranja i batinjanja, ali ubijana im je duša. Žene iz Rovinjskog sunca i njihova djeca, a za njihov je boravak u utočištu je Udruzi plaćala država, ne jedu meso nego pileće iznutrice, ne piju mlijeko jer ga nema, ne jedu marmeladu, slatkiše …

Žene iz Rovinskog sunca rade na crno po kafićima, peru čaše, čiste zahode, peglaju, ribaju stepenice … Zašto?

Zato da bi tako zarađenim novcem platile kap sapuna više, maramicu za nos, deterđent…

Sve to ispričala je jedan od njih, najhrabrija kojoj je voda došla do grla i koja je o torturi, vrijeđanju i iznudama svoje zaštitnice željela obavijestiti državni vrh i nadležne.

Ovo je bio drugi, srećom ovog puta i uspješan, pokušaj da se svrne pažnja javnosti na život zlostavljanih žena.

Hrvatska, pokazuju statistike, ne zaostaje za svjetskim statistikama po broju zlostavljanih žena.

Voditeljica i osnivačica utočišta, koja voli da je se zove "teta", u napadu bijesa za sve optužila novinare – ah – opet su oni krivi za istinu – zaboravivši koliko su joj upravo mediji bili važni da javnsot upozna sa svojom misijom.

Bolje reći – likom i djelom jer je "dobročiniteljica", koja ovih dana puni naslovnice, sustavno radila na svom imidžu wampa. Javno je govorila o svom vojnom činu, predsjedničkoj mirovini i njenoj visini (ohoho višoj od novinarske plaće!) te svim zahvatima estetskih kirurga kojima se podvrgnula da što duže ostane mlada, lijepa, poželjna …

"Teta" je i stručnjakinja za muško ženske odnose pa je javno jednoj ženi, žrtvi batina agresivnog supruga, objašnjavala – svjedočili su gleldatelji "Latinice" – da su batine zapravo isakz ljubavi.

Puno dalje od onoga "tko se tuče taj se voli" otišla je u izboru automobila – skupog monovolumena – koji je službeno vozilo Udruge. Dakako, njime se vozi "teta".

Eto, pa recite mi sada jesam li pretjerala u ljutnji na ženu koja je stravične i teške sudbine pretučenih i zlostavljanih žena iskoristila za vlastitu promociju?

A sve se to događalo u Istri, našem susjedstvu mjestu koje predstavljamo kao idiličnu destinaciju pozivajući ljude da nam dođu – punih đepova dakako – i zaborave na sve brige.

Takav dojam imala sam šečući Rovinjem, ali samo do vrata Rovinsjkog sunca. Ondje, pred trošnom kućicom u koju su ugurane prestrašene žene želudac se vezuje u čvor – trajno.

Pogotovo nakon što preko gradske pjace protutnji "teta" okićena s dvadesetak dekagrama zlata, par slojeva pudera, i tapiranom frizurom.

"Ne sudi po vanjskom izgledu", govorile su nam none.

Ali, govorile su i " Čuvaj se obilježenih na bilo koji način.

Pa makar to bila i pretjerana "dobrota".

Do idućeg tjedna.

Pozdrav iz metropole.

 

Tanja Božić